Revr-384/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 384/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz J., kojeg zastupa G. P., odvjetnica iz O., protiv tuženika B. d.d. D., kojeg zastupa punomoćnik F. A., dipl. iur., radi vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž 3439/02 od 20. ožujka 2003. godine, kojom je u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru br. P 686/98 od 27. rujna 2002. godine, u sjednici održanoj dana 5. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se tuženiku naloži da ga vrati na poslove čuvara koje je obavljao do dana kada mu je na nezakonit način prestao radni odnos kod tuženika, te da mu tuženik prizna sva prava iz radnog odnosa za vrijeme od 1. kolovoza 1998. godine pa do dana povratka na posao, te da se tuženiku naloži da isplati tužitelju zaostale plaće od 1. kolovoza 1998. godine pa do povratka na rad sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinog obroka pa do isplate, s tim da pojedina plaća dospijeva 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec i tužitelj je odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.368,30 kn. Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu navoda revizije ili da se presude nižih sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U revizijskoj fazi postupka sporan je zahtjev tužitelja da ga se vrati na radno mjesto čuvara jer mu je na nezakonit način prestao radni odnos, te da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa od 1. kolovoza 1998. godine do povratka na rad i isplati plaća sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 1998. godine pa do povratka na rad.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj radio od 1989. godine kod DP P. K. p.o. K.. Za vrijeme mirne reintegracije područja koje je bilo pod upravom UN-a tužitelj je radio u pogonima tuženika bez zaključenog ugovora o radu i tuženik je donio odluku od 26. svibnja 1998. godine kojom je uputio tužitelja na poček. Nakon toga B. H. d.o.o. donijelo je odluku o otkazu ugovora o radu s tim da tužitelju radni odnos prestaje dana 31. srpnja 1998. godine. Tužitelj je tražio zaštitu prava protiv odluke o upućivanju na poček, a protiv odluke o prestanku radnog odnosa tužitelj niti je tražio zaštitu kod poslodavca, a niti je tu odluku pobijao tužbom.

Tužitelju je uručena odluka o otkazu radnog odnosa, s tim da tužitelju prestaje radni odnos dana 31. srpnja 1998. godine i tužitelj tu odluku nije pobijao sukladno odredbi čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 - ZR), pa tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za zahtjev da ga se vrati na radno mjesto čuvara i priznaju sva prava iz radnog odnosa do vraćanja na rad slijedom čega su niži sudovi materijalno pravo pravilno primijenili kad su zahtjev tužitelja odbili.

Na navode revizije valja odgovoriti, da niži sudovi nisu odlučivali o zakonitosti odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja, jer tužitelj taj zahtjev prema tuženiku nije postavio, pa navodi revizije u odnosu na okolnosti odlučne za odlučivanje o zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu nisu pravno odlučni za rješavanje predmeta spora.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revident istakao u reviziji.

Ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. listopada 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.