Gž-1596/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1596/2017-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.d. R., OIB: …, …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. V., J., Š., S., J. i J. iz R., tuženika S. V., OIB:., iz Č.,

…, zastupanog

po punomoćnicima iz O. d. V. i M. iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-794/2014-16 od 6. lipnja 2016., dana 5. studenog 2019.,

presudio je:

Uvažava se žalba tužitelja, preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-794/2014-16 od 6. lipnja 2016., i sudi:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. Ć. iz R., …, pod poslovnim brojem Ovrv-2031/14 od dana 10. travnja 2014. godine, u dijelu koji se nalaže tuženiku S. V. da u roku od 8 dana isplati tužitelju R. p.t d.d. R. novčani iznos od 250,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 17. lipnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine teku po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.215,62 kuna."

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Ukida se platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi koje je dana 10. travnja 2014. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-2031/14, donijela javna bilježnica V. Ć. iz R., na temelju kojega je naloženo tuženiku S. V. da, u roku od 8 dana, tužitelju R. p. d.d. R. isplati novčani iznos od 250,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 17. lipnja 2011. godine do isplate teku po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-ih poena.

II. Nalaže se tužitelju trgovačkom društvu R. p. d.d. R. da tuženiku S. V. nadoknadi parnične troškove, u iznosu od 500,00 kuna, u roku od 8 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 1.100,00 kuna, zahtjev tuženika S. V. za nadoknadu parničnih troškova odbija se."

Protiv citirane presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da žalbeni sud prvostupanjsku presudu preinači na način da platni nalog održi na snazi, podredno ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja je osnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 230,00 kuna na ime troškova premještanja nepropisno parkiranog vozila ispred kolnog ulaza u garažu u …, registarske oznake ….

Tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje na prelazi svotu od 10.000,00 kuna, dakle radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a), pa se presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a), što znači da se u maličnim sporovima prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U predmetnom postupku u sporu male vrijednosti primjenjuju se odgovarajuće odredbe članka 457. do članka 467. ZPP.

Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, temeljem činjeničnih utvrđenja:

- da uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 01. travnja 2014. godine (list 2 spisa) proizlazi da tuženik duguje tužitelju iznos od 250,00 kuna, na temelju računa broj 003342-4, od 17. lipnja 2011. godine, s dospijećem na dan 17. lipanj 2011. godine, za osobno vozilo registarske oznake …

- da uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila, od 06. lipnja 2011. godine (list 11 do 12), proizlazi da je sklopljen između tuženika, kao prodavatelja, te Z. A., kao kupca, u pogledu osobnog vozila registarskih oznaka …,

- da uvidom u naredbu za premještanje vozila, broja 030373103564, od 17. lipnja 2011. godine (list 40 do 41), proizlazi da je naznačenog dana Direkcija za prometno redarstvo Odjela gradske uprave za komunalni sustav G. R. naredila premještanje vozila registarske oznake … iz … u R., u blizini kućnog broja .., zbog činjenice da je to vozilo bilo parkirano ispred kolnog ulaza u garažu.

- uvidom u račun broj 3342-4-11, od 17. lipnja 2011. godine (list 42), proizlazi da se odnosi na pokušaj uklanjanja i premještanja nepropisano parkiranog vozila registarskih oznaka …. u … specijalnim vozilom za cijenu od 250,00 kuna,

- uvidom u zapisnik o troškovima započete radnje premještanja vozila, broja 003342- 4, od 17. lipnja 2011. godine (list 43), proizlazi da je na temelju naloga Direkcije za prometno redarstvo određeno premještanje vozila registarske oznake …, da su troškovi započete radnje premještanja vozila iznosili 250,00 kn te da su se takvi troškovi trebali podmiriti u roku od 8 dana.

- uvidom u dopis Sektora upravnih i inspekcijskih poslova Policijske uprave P.-g. u R., od 23. veljače 2015. godine (list 51), proizlazi je da je osobno vozilo registarske oznake …. bilo evidentirano u vlasništvu tuženika u vremenu od 23. ožujka 2004. godine do 19. ožujka 2012. godine, kada je odjavljeno zbog promjene vlasništva.

- iz iskaza tuženika (list 54) proizlazi, u bitnome, da je Z. A. vozilo registarskih oznaka … predao u posjed odmah nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji motornog vozila, s time što mu je Z. A. istodobno isplatio prodajnu cijenu za vozilo, nakon čega su se razišli, a Z. A. mu je pri tome rekao da će prijenos vlasništva vozila kod MUP-a obaviti čim bude mogao. Prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV) kojom je propisano da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ocjenjuje kako je vlasnik osobnog vozila registarske oznake … u momentu kada je došlo do pokušaja uklanjanja toga vozila, dana 17. lipnja 2011. godine, bio Z. A. (a ne tuženik), uzimajući u obzir da je na temelju Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 06. lipnja 2011. godine danom sklapanja toga Ugovora Z. A. stupio u posjed toga vozila.

Ocjenjujući da je do stjecanja vlasništva osobnog vozila registarskih oznaka … po Z. A. došlo prije no što je uslijedio pokušaj premještanja toga vozila po ovlaštenom službeniku tuženika, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije u obvezi podmiriti troškove pokušaja premještanja toga vozila, s obzirom na to da iz odredbe čl. 41. st. 2. Odluke o uređenju prometa na području G. R. (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 41, od 28. listopada 2008. godine; u daljnjem tekstu: Odluka) slijedi da troškove premještanja vozila snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, dok tužitelj, na kojemu je u tom pravcu bio teret dokaza, nije dokazao da je tuženik imao bilo koje od ovih svojstava.

Odredbom članka 25. Općih uvjeta o načinu naplate parkiranja na javnom parkiralištu, od 23. prosinca 2009. godine (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 55; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) je propisano da se korisnikom javnog parkirališta s naplatom koji podliježe obvezi plaćanja parkirne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registracijskoj oznaci vozila.

Na zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 15. lipnja 2018. prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem je u sporovima koji se vode radi naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba koja je upisana kao vlasnik vozila u evidencijama MUP-a u skladu sa odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a.

Ovaj drugostupanjski sud prihvaćajući izneseno pravno shvaćanje ocjenjuje kako je u ovom sporu pasivno legitimiran upravo tuženik koji je upisan kao vlasnik osobnog vozila registarske oznake … u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova (članak 25. citiranih Općih uvjeta), dok je irelevantna činjenica što je tuženik prodao vozilo kojim je počinjen prekršaj trećoj osobi sve dok se novi vlasnik, odnosno korisnik vozila ne upiše u odgovarajuće evidencije Ministarstva unutarnjih poslova.

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je donošenjem pobijane presude pogrešno primijenio materijalno pravo, stoga je ovaj drugostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava preinačio prvostupanjsku presudu (članak 373. toč. 3. ZPP).

S obzirom da je ovaj drugostupanjski sud preinačio odluku (članak 373. toč. 3. ZPP), valjalo je jedinstvenom odlukom odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (članaka 166. stavak 2. ZPP-a).

Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), tužitelju osnovano pripada trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kuna više 25 % PDV što daje 100,00 kuna, te jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 50 bodova, odnosno 500,00 kuna, uvećano za 25 % na ime PDV-a (625,00 kuna), te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna, što sveukupno iznosi 825,00 kuna. Nadalje, kako je tužitelj uspio u ovom žalbenom postupku, istom je trebalo priznati i trošak žalbenog postupka na ime sastava žalbe protiv presude, sukladno Tbr. 10. toč. 3. Tarife, u iznosu od 312,50 kuna više 25 % PDV (78,12 kuna), te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna.

Dakle, tužitelju je na ime troškova žalbenog postupka valjalo priznati sveukupno 390,62 kuna. Slijedom navedenog, tužitelju je priznato sveukupno 1.215,62 kuna na ime troškova postupka, koji iznos je tužitelju dužan naknaditi tuženik (članak 154. stavak 1. ZPP).

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 5. studenog 2019.

Sutkinja:

Amara Trgo, v.r.