Rev-302/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 302/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz P., zastupanog po T. P., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. d.d. P., zastupan po O. M., dipl. pravnici, i C. " d.d. Z., F. P., zastupan po punomoćniku Ž. P., dipl. pravniku, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 13. listopada 1997. broj Gž-931/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 13. svibnja 1997. broj P- 909/96, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 1998.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknadi štetu isplatom iznosa od 10.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 1997. do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.540,12 Kn, sve u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.000,00 Kn, tužitelj se o d b i j a."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident predlaže da se nižestupanjske presude preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano revident tvrdi da je u postupku učinjena apsolutno bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP time što su tužene zastupali punomoćnici koji nemaju položen pravosudni ispit, a što je suprotno odredbi čl. 91. ZPP.

Bitna povreda na koju se ukazuje u reviziji u svezi odredbe čl. 91. ZPP ne predstavlja apsolutno bitnu povredu iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP već ta povreda spada u relativno bitne povrede iz st. 1. čl. 354. ZPP pa se zbog toga treba cijeniti da li je ta povreda bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Cilj odredbe čl. 91. ZPP je da osigura što stručnije zastupanje pravnih osoba.

Kad bi se povreda odredbe čl. 91. ZPP smatrala apsolutno bitnom povredom iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP stvorila bi se obaveza da sud ukida i presudu donesenu u korist nepravilno zastupane stranke u smislu čl. 91. ZPP što bi bilo suprotno smislu tog propisa a i načelu ekonomičnosti postupka.

Kad se dakle radi o relativno bitnoj povredi a iz stanja spisa proizlazi da povreda citirane zakonske odredbe nije utjecala niti mogla utjecati na zkonitost presude u odnosu na zastupane pravne osobe (tužene), onda u postupku time što su tužene zastupale punomoćnici bez položenog pravosudnog ispita (suprotno odredbi čl. 91. ZPP), u postupku nije učinjena ni relativna bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi odredbe čl. 91. ZPP.

Iz izloženog slijedi da se revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovoj revizijskog fazi postupka sporno je samo to da li tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i za fizičke boli i strah.

Tužitelju je na ime duševnih boli zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja dosuđena naknada štete u iznosu od 10.000,00 kn koliko je po tom osnovu i tražio a što mu tuženi i ne osporavaju.

Međutim, tužitelj neosnovano potražuje zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i štetu za fizičke boli i strah i naruženje. To zbog toga jer je vještačenjem utvrđeno da se pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja ogleda u sve češćim i jačim bolnim fazama u području ozlijeđenog zgloba, pa su na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da su fizički bolovi koje tužitelj trpi zbog pogoršanja zdravstvenog stanja obuhvaćeni iznosom od 10.000,00 kn koje je tužitelju dosuđeno na ime naknade štete, zapravo da su fizički bolovi uzrok pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, odnosno daljnjeg smanjenja njegove životne aktivnosti, pa mu zbog toga za te fizičke bolove ne pripada i pravo na posebnu naknadu štete povrh one koja mu je dosuđena na ime duševnih boli uzrokovanih fizičkim bolovima i zato je taj dio tužbenog zahtjeva pravilno odbijen.

Utvrđeno je da strah koji tužitelj trpi nije posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja, pa je tužbeni zahtjev pravilno odbijen i u odnosu na strah.

Pravilno je odbijen i zahtjev u odnosu na naruženje jer je vještačenjem utvrđeno da pogoršanje zdravstvenog stanja nije uzrokovalo povećanje stupnja naruženosti.

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 25. ožujka 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.