Gž-606/2015-5 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-606/2015-5

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mrahoviću, u izvanparničnom predmetu predlagatelja F. B., M., S. N., zastupanoga po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., protiv protustranaka: 1. A. V. i 2. N. V., oboje iz O., …oboje zastupani po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u Z., radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi protustranaka, protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj (a sada Stalne službe Općinskog suda u Splitu) od 11. srpnja 2014. pod poslovnim brojem R1-3/2012, 23. studenog 2018.

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se odbija žalba protustranaka te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je priznata odluka o trošku od 23. rujna 2004. Okružnog suda u Frankfurtu na Majni donijeta temeljem presude istog suda broj 2/27 O 140/04 od 30. kolovoza 2004., a koja glasi:

"Tuženi su dužni tužiteljici naknaditi troškove od 868,84 EUR s kamatama u visini pet postotnih bodova iznad osnovne kamatne stope na temelju paragrafa 247. Građanskog zakonika od 6. kolovoza 2004."

II. Djelomičnim uvažanjem žalbe protustranaka ukida se prvostupanjsko rješenje u preostalom dijelu, a kojim je priznata strana sudska presuda, te odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u navedenom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem priznate su strane sudske odluke i to presudom Okružnog suda u Fankfurtu na Majni broj 2/27 od 30. kolovoza 2004. (točka I. izreke), odluka o trošku od 23. rujna 2004. (točka II. izreke), te je odlukom o troškovima postupka (točka III. izreke) odlučeno da su protustranke dužne nadoknaditi predlagatelju trošak postupka u iznosu od 4.375,00 kuna.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žale protustranke osporavajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP, „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05), a koja odredba se primjenjuje sukladno pravnom pravilu iz paragrafu 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934., a koje pravno pravilo se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

Protustranke u žalbi predlažu da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili podredno da se rješenje preinači i odbije prijedlog za priznanje strane sudske odluke.

Predmet postupka između stranaka jest zahtjev predlagatelja za priznanjem dvije sudske odluke, i to presude zbog izostanka Okružnog suda u Frankfurtu na Majni od 30. kolovoza 2004., te odluke o trošku istog suda donesene na temelju citirane presude od 23. rujna 2004.

Presudom od 30. kolovoza 2004. obvezani su tuženi zajednički da plate tužitelju iznos od 9.625,00 EUR s kamatama u visini pet postotnih bodova iznad osnovne kamatne stope od 1. srpnja 2000. kao i 10,23 EUR predsudskih troškova.

Odlukom o trošku od 23. rujna 2004. obvezani su tuženi (protustranke) naknaditi tužiteljici (predlagatelju) troškove od 868,84 EUR s kamatama u visini pet postotnih bodova iznad osnovne kamatne stope od 6. kolovoza 2004.

S obzirom da je ovaj konkretni predmet započet 17. listopada 2005., to u ovom konkretnom slučaju ne dolazi do primjene niti Uredbe vijeća EZ broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, niti dolazi do primjene Uredbe EU broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, a ovo sve imajući u vidu datum punopravnog stjecanja članstva u Europskoj uniji Republike Hrvatske.

Odredbom članka 3. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (dalje: ZRSZ – "Narodne novine", broj 53/91) propisano je kako se odredbe navedenog Zakona ne primjenjuje na odnose iz članka 1. Zakona ako su ti odnosi regulirani drugim zakonom ili međunarodnim ugovorima.

Odredbom članka 1. citiranog ZRSZ-a propisano je kako zakon sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za statusne, porodične i imovinske, odnosno druge materijalno pravne odnose s međunarodnim elementom te da ZRSZ sadrži i pravila o nadležnostima sudovima i drugih tijela Republike Hrvatske za raspravljanje odnosa, pravila postupka i pravila za priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka.

Notifikacijom o sukcesiji Republika Hrvatska je postala strankom Konvencije o građanskom postupku iz 1954. godine (dalje: Konvencija – "Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 4/94), a navedenu Konvenciju je ratificirala i Savezna Republika Njemačka.

Odredbom članka 19. Konvencije propisano je kako se odluke o troškovima i izdacima proglašavaju izvršnim bez saslušavanja stranaka, s tim da osuđena stranka može naknadno izjaviti žalbu u skladu sa zakonodavstvom zemlje gdje se traži izvršenje.

Nadležna vlast za odlučivanje o zahtjevu za proglašenje izvršnosti, ograničit će se na ispitivanje je li prema pravu države u kojoj je odluka donesena primjerak odluke ispunjava potrebne pretpostavke što se tiče autentičnosti, je li prema istom pravu odluka postala pravomoćna, te je li dispozitiv odluke sastavljen na jeziku zamoljene vlasti, na jeziku ugovorenom između dvije interesirane države ili je popraćen prijevodom na jedan od navedenih jezika, ako drugačije nije ugovoreno, ovjerovljen po diplomatskom ili konzularnom predstavniku države moliteljice ili po zakletom prevoditelju zamoljene države.

Za ispunjenje ovih pretpostavki dovoljna je izjava nadležne vlasti države moliteljice o pravomoćnosti odluke ili predočenje odgovarajućeg ovjerovljenog dokumenta koji utvrđuje pravomoćnost.

Stoga, suprotno od žalbenih navoda protustranke Konvencija ne predviđa nikakvu akcesornost odluke o troškovima postupka, odnosno da ista ovisi o odluci o glavnoj stvari, a glede priznanja.

Priznanje odluke o troškovima postupka samo se svodi na ispitivanje pretpostavki iz članka 19. Konvencije, a iz stanja spisa je potpuno jasno kako postoji izjava nadležne vlasti o pravomoćnosti odluke, odnosno kako postoji odgovarajući ovjerovljeni dokument koji utvrđuje pravomoćnost, te je stoga žalbu protustranaka u odnosu na prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je priznata odluka o trošku od 23. rujna 2004. valjalo odbiti kao neosnovanu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Gž-28/00 od 10. ožujka 2004.).

Glede presude zbog izostanka kojom je odlučeno u glavnoj stvari valja istaći kako je odredbom članka 87. ZRSZ-a propisano kako će se strana sudska odluka priznati ako je podnositelj zahtjeva za priznanje za tu odluku podnio i potvrdu nadležnog stranog suda, odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po prvu države u kojoj je donesena, a što znači da je zaista bio ispunjen uvjet u smislu odredbe članka 87. ZRSZ-a za priznanje strane sudske odluke.

Međutim, odredbama članaka 88. do 92. ZRSZ-a propisano je u kojim slučajevima će sud Republike Hrvatske odbiti priznanje strane sudske odluke.

Odredbom članka 88. ZRSZ-a propisano je kako će sud odbiti priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti, s time da će se osobito smatrati kako osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što je poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bio osobno dostavljen, odnosno što nije uopće pokušana osobna dostava, osim ako se na bilo koji način upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostupanjskom postupku.

Odredbom članka 89. ZRSZ-a propisano je kako se stana sudska odluka neće priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Republike Hrvatske.

Odredbom članka 90. ZRSZ-a propisano je kako se strana sudska odluka neće priznati ako je u istoj stvari sud ili drugo tijelo Republike Hrvatske donijelo pravomoćnu odluku ili ako je u Republici Hrvatskoj priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari.

Odredbom članka 91. ZRSZ-a propisano je kako se strana sudska odluka neće priznati ako je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske utvrđenim osnovama državnog uređenja, dok je odredbom članka 92. ZRSZ-a propisano kako se strana sudska odluka neće priznati ako ne postoji uzajamnost.

S obzirom da su i Republika Hrvatska i SR Njemačka stranke Konvencije to nema nikakve sumnje u postojanje uzajamnosti za priznanje stane sudske odluke, a što znači da nije ostvarena pretpostavka iz odredbe članka 92. ZRSZ-a.

Odluka nije u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske utvrđenim osnovama državnog uređenja, pa nije ostvarena pretpostavka niti iz odredbe članka 91. ZRSZ-a, a kao što niti iz jednog dijela spisa ne bi proizlazilo da su ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 90. ZRSZ-a.

Radilo se o sporu za isplatu pa ne postoji isključiva nadležnost niti suda u Republici Hrvatskoj, a niti drugog tijela, a što znači da nisu niti ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 89. ZRSZ-a.

Međutim, protustranke su u tijeku postupka isticale da nisu mogle sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti, odnosno da je ostvarena pretpostavka iz odredbe članka 88. ZRSZ-a.

Prvostupanjski sud smatra da nisu ostvarene niti pretpostavke iz odredbe članka 88. ZRSZ-a jer da je tuženicima dostava tužbe i poziva na ročište obavljena putem oglasne ploče, a što bi bilo u skladu s odredbom članka 134a ZPP-a, no u vrijeme iz kojeg potječe isprava za čiju se priznanje traži odredbom članka 134a ZPP-a bilo je isključivo propisano da pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik se dostavlja obavlja na adresu navedenu u tužbi, a ako dostava navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u upisniku, te tek ako dostava ne uspije ni na toj adresi obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, s time da se odredba stavka 1. članka 134a ZPP-a primjenjuje na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim osobama obavlja u svezi s tom djelatnošću.

U ovom konkretnom slučaju zaista nije jasno je li se dostava obavila tuženima povodom postupka koji bi se vodio povodom djelatnosti tuženih, a što znači suprotno od žalbenih navoda protivnika upisa kako je moguće i odredbu članka 134a ZPP-a primijeniti i na fizičke osobe, naravno ako se za to ostvare pretpostavke.

Dakle, za sada nije jasno jesu li ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 134a ZPP-a, s obzirom da su protustranke fizičke osobe, te je stoga činjenično stanje ostalo u nedovoljnoj mjeri utvrđeno, a u svezi primjene odredbe članka 88. ZRSZ-a.

Stoga je, nakon što je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a dijelom potvrđeno prvostupanjsko rješenje, i to baš u onom dijelu kojim je priznata odluka o troškovima postupka, valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti rješenje prvostupanjskog suda u preostalom dijelu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kako bi se isti izjasnio je li se mogu primijeniti odredbe članka 134a ZPP-a o dostavi u odnosu na tužene, te ako mogu jesu li ostvarene i uredne pretpostavke iz odredbe članka 134a ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 23. studenog 2018.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.