II Kž-635/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 635/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. M. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 18. rujna 2008. broj K-8/08 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 22. listopada 2008. godine

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. M. P. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP u u tijeku postupka nakon donošenja nepravomoćne presude, kojom je oglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žali se opt. M. P. po branitelju I. S., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. M. P. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, koje razloge je suprotno žalbenim navodima, jasno i detaljno izložio u pobijanom rješenju, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa žalbeni navodi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi koji bi opravdali produljenje pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP nisu osnovani.

II Kž 635/08-3

Naime, prema činjeničnom opisu izreke nepravomoćne presude proizlazi da je opt. M. P. napravio prethodni plan i pripremu za izvršenje inkriminirane djelatnosti kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, u kojoj su učestvovala i dvojica maloljetnika, koji su zajedno s njim, zamaskirani crnim kapama navučenim preko glave, upali s noževima i bajonetom u kuću oštećenika, gdje se uz oštećenika nalazio i S. M., te da je optuženik uputio prijetnju oštećeniku da će biti krvi, a potom pretraživao I. kat kuće, te oduzimao opisane stvari i novac, dok je za to vrijeme jedan od maloljetnika kontrolirao po njegovom nalogu s nožem kod oštećenika, a drugi malodobnik stajao s nožem ispred kuće te čuvao stražu.

Upravo iz tog sadržaja činjeničnog opisa proizlazi da je optuženik bio taj koji je pripremio i isplanirao inkriminiranu djelatnost, te postupao na opisani način i naložio postupanje malodobnika u izvršenju iste.

Taj način izvršenja prethodno isplanirane i pripremljene inkriminirane djelatnosti, za koju je nepravomoćno oglašen krivim, po svom sadržaju, načinu izvedbe i pripremljenosti, a u čemu se i očituje izuzetno visok stupanj bezobzirnosti upravo tog optuženika, su sve konkretne okolnosti i postupci koji su od posebnog značaja i posebno teški, a zbog kojeg postojanja je i nadalje neophodna primjena mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Žalbeni navodi u pogledu ocjene dokaza, njihove valjanosti, zatim utvrđivanja krivnje, nisu od odlučujućeg utjecaja kod odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora, budući je kod ocjene o osnovanosti mjere pritvora dovoljan visoki stupanj osnovane sumnje, koji proizlazi iz nepravomoćne presude, a ovo vijeće prilikom odluke o mjeri pritvora nije ovlašteno ocjenjivati pojedine dokaze i njihovu zakonitost, a niti krivnju optuženika zbog počinjenja djela za koje je nepravomoćno oglašen krivim.

Pritvorska osnova navedena u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP propisana je iz preventivnih razloga da se na slobodi ne bi nalazili počinitelji kaznenih djela koji djeluju na način da bi njihov ostanak na slobodi u javnosti umanjio ugled i povjerenje u pravosuđe.

Suprotno navodima žalitelja, niti mjerom opreza propisana u čl. 90., niti kućnog pritvora iz čl. 102.a. ZKP, ne bi se mogla ostvariti ona ista svrha kao mjerom pritvora produljenog po navedenoj zakonskoj osnovi.

Neosnovan je žalbeni prigovor za primjenu načela razmjernosti, jer se pri toj ocjeni mora uzeti u obzir težina kaznenog djela u konkretnom slučaju za koje je oglašen krivim i visina nepravomoćno izrečene kazne u razmjeru s vremenom koje je do sada optuženik proveo u pritvoru (neprekidno od 05. listopada 2007.), tako da nije povrijeđeno načelo razmjernosti propisano u čl. 101. st. 3. ZKP, budući je za sada preuranjeno za primjenu istog. Slijedom svega izloženog, a primjenom odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. listopada 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.