Legislator Case Law & Legislation
Rev-2576/1990-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding withdrawal of lawsuit without waiver of claim.

Case Number Rev-2576/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance decision confirming the withdrawal of a lawsuit. The lower courts ruled that the plaintiff's lawyer withdrew the claim without waiving the underlying request, and the defendant's lawyer consented to this withdrawal. The court held that since the defendant voluntarily allowed the withdrawal, they cannot now challenge the procedural outcome in the appeal.

Legislator headnote

AI generated

čl. 193. st. 2. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 10. i 13. ZPP; Tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, pa se revident ne može pozivati na negativnosti postupka kojeg je sam prouzročio.

Keywords

AI generated
withdrawal of lawsuit without waiver of claim consent of defendant second instance appeal unfounded appeal power of attorney procedural law

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2576/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja SIZ-a stambeno komunalnih djelatnosti Općine R., koga zastupa punomoćnik V. R., dipl. pravnik protiv tuženika DP M. R.,

..., koga zastupa punomoćnik D. V., dipl. pravnik, radi otkaza ugovora o zakupu poslovnih prostorija, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Rijeci od 18. srpnja 1990. br. Gž-1287/90-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci od 9. svibnja 1990. br. P-2154/87-23, u sjednici održanoj dana 6. ožujka 1991.

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje, koje u izreci glasi:

"Prima se na znanje povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa se slijedom toga ukida nalog ovoga suda poslovni broj R-II-329/87, od 1. lipnja 1987. godine.

Povučena tužba smatra se da nije niti podnesena i može se ponovno podnijeti."

Protiv drugostepenog rješenja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijano rješenje preinači i donese meritorna presuda, kojom se odbija tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestepeni sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), jer nižestepene odluke sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonitog rješenja o ovom sporu.

Nižestepeni sudovi nisu učinili ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, jer su stranke bile zastupane po punomoćnicima.

Drugostepeni sud je prihvatio utvrđenje prvostepenog suda, da je punomoćnik tužitelja na raspravi kod prvostepenog suda održanoj dana 9. svibnja 1990. godine (zapisnik na strani lista 44 u spisu) povukao tužbu bez odricanja od tužbenog zahtjeva i da se punomoćnik tuženog nije protivio povlačenju tužbe.

Kraj takvog stanja stvari, drugostepeni sud je pravilno primijenio odredbu čl. 193. st. 2. ZPP kada je zaključio da su ispunjeni uvjeti za povlačenje tužbe bez odricanja tužbenog zahtjeva, jer je tuženik preko svog punomoćnika na to pristao. Naime, navedena odredba glasi: "Tužba se može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje".

Dakle, tuženik je svojim pristankom omogućio tužitelju da povuče tužbu bez odricanja od tužbenog zahtjeva, pa se sada u reviziji ne može tuženik pozivati na negativnosti tog postupka kojeg je sam prouzročio.

Prigovori revidenta, da je generalni punomoćnik tužitelja trebao imati ovlaštenje za povlačenje tužbe (čl. 96. ZPP), te da li je punomoćnik tužitelja prekoračio svoja ovlaštenja (čl. 91. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) nisu od utjecaja u ovom stadiju postupka na donošenje zakonite odluke, kao ni da li je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici budući da se ovlaštenje podnošenja tužbe utvrđuje u postupku na temelju određenih činjenica, a do tog stadija postupka nije se došlo.

Neosnovan je i prigovor iz revizije, da je drugostepeni sud trebao dati uputu o pravu na izvanredni pravni lijek budući da takove odredbe nema u ZPP-u.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredaba čl. 400. st. 4. u vezi s odredbom čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 6. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v. r.