II Kž-684/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 684/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. O., zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 8. u svezi članka 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 14. listopada 2010. br. K-19/10, o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 25. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. G. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP)produljen je pritvor protiv opt. G. O. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, nakon izrečene nepravomoćne presude zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 91. točka 8. u svezi sa člankom 33. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08 - dalje u tekstu: KZ), kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. G. O. putem branitelja M. J., odvjetnika iz K. s prijedlogom da se protiv njega pritvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženika postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II Kž 684/10-3

Naime, iz spisa predmeta proizlazi kako je nad optuženikom bila primijenjena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 218. stavak 2. KZ, ali ta mjera nije nikada realizirana jer je optuženik bio nedostupan. Kazneno djelo zbog kojeg je nepravomoćno osuđen u ovome postupku počinio je u trenutku kada su predstavnici redarstvenih vlasti na temelju raspisane potrage pokušali privesti optuženika radi primjene spomenute mjere, na način da je mačetom dugom 74 cm zamahnuo u smjeru glave policijskog djelatnika, koji se, samo zahvaljujući spretnosti, uspio izmaknuti i izbjeći udarac.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada ocjenjuje kako ovakvo postupanje optuženika upućuje na visok stupanj upornosti i odlučnosti u kriminalnoj aktivnosti optuženika. Pri tome treba imati u vidu i nalaz i mišljenje socijalnog pedagoga u kojem se optuženik ocjenjuje kao osoba s rizičnim nastavkom kriminalne aktivnosti, tako da počinjeno djelo nije odraz njegove dobi ili nepromišljenosti, već je naučeni i usvojeni obrazac ponašanja i socijalnog funkcioniranja koji je uporan u svojoj negativnosti i rezistentan na metode resocijalizacije sadržane u konceptu odgojnih mjera.

Imajući sve navedeno u vidu, kao i okolnost da je protiv optuženika u tijeku još jedan kazneni postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu i ovaj sud kao sud drugog stupnja procjenjuje da navedene okolnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela, tako da je produljenje pritvora iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP, opravdano i zakonito.

Nisu osnovani navodi u žalbi kojima se proizvoljno nastoji umanjiti značaj navedenih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženika, te dovodi u pitanje stručnost nalaza i mišljenja socijalnog pedagoga. Također je neosnovan i prigovor da se prilikom odlučivanja nužnosti pritvora, kao jedna od okolnosti uzima u obzir i vođenje postupka koji nije pravomoćno okončan. Naime, prilikom odlučivanja o pritvoru ne izriče se kazna, gdje je ranija pravomoćna osuđivanost jedna od otegotnih okolnosti, već se na temelju svih relevantnih okolnosti procjenjuje realna opasnost od ponavljanja djela, a takva okolnost je i činjenica da vođenje kaznenog postupka protiv optuženika ukazuje na osnovanu sumnju da je počinio još jedno djelo.

Budući da žalbom optuženika nije dovedena u potanje zakonitost pobijanog rješenja, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.