I Kž-17/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-17/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Ž.A. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 2. (sada čl. 126. st. 2.) KZRH odlučujući o žalbi opt. Š.S.,.O.I. i V.N. podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 14. lipnja 1993. godine broj K-238/93, u sjednici održanoj 27. travnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. Š.S., opt. O.I. i opt. V.N. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Splitu oglasio je krivim optuženike:

Ž.A.,.P.T.,.Ž.A.,.Š.S.,.O.I.,.V.N.,.M.L. i Č.A. zbog krivičnog djela teške krađe iz čl. 131. st. 2. (sada čl. 126. st. 2.) KZRH, te svim optuženicima temeljem tog zakonskog propisa utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, pa im je primjenom čl. 52. i 53. (sada čl. 47. i 48.) OKRZH izrekao uvjetnu osudu time što je odredio da se utvrđene kazne neće izvršiti ako optuženici u roku od dvije godine ne počine novo krivično djelo.

Protiv te presude žale se optuženici: Š.S.,.O.I. i V.N. . braniteljice mr. M.K., odvjetnice iz S., zbog odluke o krivičnoj sankciji te predlažu da se pobijana presuda preinači i optuženicima: "... izrekne blažu kaznu".

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba odbije.

Prije razmatranja žalbenih razloga ovaj sud je po službenoj dužnosti, temeljem čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP ispitao presudu suda prvog stupnja je li počinjena neka od bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6. i 8. do 11. ZKP, i je li na đen krivični zakon, te je utvrdio da navedene postupovne povrede štetu optuženika povrije

nisu počinjene, a niti je krivični zakon povrijeđen na štetu optuženika.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je optuženicima u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti (otegotnih nije našao), tj. njihovo priznanje počinjenog krivičnog djela, aktivno učešće u domovinskom ratu, da se radi o mladim osobama. Upravo imajući na umu te olakotne okolnosti prvostupanjski je sud optuženicima izrekao uvjetnu osudu, jer se s pravom može očekivati da će i samo upozorenje uz prijetnju kazne dovoljno utjecati na optuženike da više ne čine krivična djela.

Nije zato osnovana žalba optuženika kojom u stvari predlažu da im se utvrdi još kraća kazna zatvora kao i kraći rok kušnje, pa je iz navedenih razloga temeljem čl. 374. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. travnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)