Rev-2137/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2137/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. G., tužiteljice mldb. M. G. i tužiteljice mldb. V. G., zastupanih po majci i zakonskoj zastupnici Š. G., svi iz V. T., zastupani po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužiteljica, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. veljače 1996. godine, br. Gž 1405/95, kojom su odbijena žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1994. godine, br. Pn 3120/90, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužiteljica djelomično se prihvaća, te se u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnove duševnih boli zbog smrti bliske osobe i odlučeno o trošku djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. veljače 1996. godine, br. Gž 1405/95 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1994. godine, br. Pn 3120/90 i sudi:

Nalaže se tuženici C.osiguranju d.d., da isplati tužiteljicama Š.G., M.G. i V.G. i to svakoj na ime naknade štete zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe pored već dosuđenih 33.300,00 kn, još i daljnji iznos od 11.700,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 18. svibnja 1994. godine do isplate, kao i da tužiteljicama naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.943,00 kn, sve to u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1994. godine, br. Pn 3120/90 suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da I tužiteljici Š.G. plati 36,000.052,11 HRD sa zateznom kamatom koja na 36,000.000 HRD teče od 18. 5. 1994. do isplate po stopama u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, a na 52,11 HRD od 14. 9. 1988. do isplate, po stopama u skladu s čl. 277. Zakona o obveznim odnosima, u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate te u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, a da II i III tužiteljicama mldb. M.G. te mldb. V.G. plati svakoj po 35,100.000 HRD sa zateznom kamatom koja teče od 18. 5. 1994. do isplate u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, kao i da tužiteljicama nadoknadi parnični trošak od 5,343.683 HRD, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva I tužiteljice u iznosu od 18,000.005,79 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja na 18,000.000 HRD teče od 18. 5. 1994. godine do isplate, a na 5,79 HRD od 14. 9. 1988. godine do isplate te dio tužbenog zahtjeva II i III tužiteljice u iznosu od 17,900.000 HRD za svaku sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. 5. 1994. do isplate."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. veljače 1996. godine, br. Gž 1405/95 odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavile tužiteljice zbog svih reviziskih razloga propisanih čl. 385. st. 1-3. ZPP i predložile da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači tako da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška uključujući o trošak revizije.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljica sud prvog stupnja dostavio je, pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužiteljica, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o apsolutno bitnim ili relativno bitnim povredama parničnog postupka, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

Kako revidentice u ovoj pravnoj stvari ne upućuju navodima revizije na postojanje takovih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to je ovaj sud ocijenio da se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvario.

Djelomično je osnovana tvrdnja tužiteljici da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zato ostvari revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je suprug tužiteljice Š.G. i otac tužiteljica mldb. M., te mldb. V.G. umro od posljedica ozljeda zadobijenih u prometnoj nezgodi 4. rujna 1988. godine,

- da se S.G. u vrijeme nastanka prometne nezgode kretao motociklom uz desni rub kolnika, s time da se u istom pravcu svojim motornim vozilom kretao osiguranik tuženice, te u nastanku vožnje zbog smanjenih vozačkih sposobnosti (alkohola 1,51 ‰ u krvi) nije uočio S.G., pa je na istog naletio prednjim dijelom vozila na zadnji dio motorkotača uslijed čega je motociklist odbačen na vjetrobrano staklo, a zatim pao na kolnik zadobivši tjelesne povrede od kojih je i umro,

- da S.G. na motociklu nije imao upaljeno zadnje svijetlo i da je zbog toga bilo teško uočljivo (osobito u noćnim uvjetima vožnje u kojima je i došlo do nesreće,

- da je S.G. umro u 38. godini života i da je do tada sa prvotužiteljicom bio u braku već 10 godina,

- da je drugotužiteljica u vrijeme kad joj je umro otac imala godinu dana, a treće tužiteljica osam godina.

U ovoj fazi postupka nije sporno da je osiguranik tuženice doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru koji iznosi 90%, a prednik tužitelja u omjeru koji iznosi 10%.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pogrešno primjenili materijlano pravo kad su ocijenili da pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe za svaku od tužiteljica predstavlja iznos od po 36.600,00 kn.

Ovo iz razloga što imajući u vidu sve okolnosti koje su pravno odlučne za utvrđivanje visine naknade nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smrti bliske osobe, a posebno uzrast djece pok. S.G., u kojoj dobi je gubitak oca posebno težak, kao i činjenicu da je tužiteljica Š.G. ostala bez supruga nakon samo 10 godina braka, a u životnoj dobi kada će uz dvoje djece teško stvoriti novu obitelj, ovaj sud cijeni da pravičnu novčanu naknadu predstavlja za svaku od tužiteljica iznos od po 50.000,00 kn.

Kada se odbije 10% iznosa utvrđene naknade zbog doprinosa pok. S.G., a temeljem čl. 177. st. 3. u svezi sa čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO) proizlazi da tužiteljicama pripada pravo na naknadu štete primjenom čl. 201. spomenutog zakona u iznosu od po 45.000,00 kn. Pobijanim presudama prihvaćen je tužbeni zahtjev svake od tužiteljica u iznosu od 33.300,00 kn. Zbog navedenog se primjenom čl. 395. st. 1. revizija tužiteljica djelomično prihvaća i pobijana presuda djelomično preinačuje, tako da je svakoj od tužiteljica dosuđen povrh već dosuđenih 33.300,00 kn još i daljnji iznos od 11.700,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama primjenom čl. 277. st. 1. ZPP, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena kao neosnovana.

Kako je revizija tužiteljica djelomično prihvaćena to je i omjer uspjeha tužiteljica u postupku povećan te je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP i odluka o naknadi parničnog troška preinačena.

Zbog navedenih je razloga odučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.