Rev-3056/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3056/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Milošević kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Gordane Gasparini kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M.E. iz S., … , kojeg zastupa punomoćnik M.F., odvjetnik iz S., protiv tuženog T.D. iz K., … , kojeg zastupa punomoćnik I.S., odvjetnik iz S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženog, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 13. prosinca 1991.g. br. Gž 2917/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 12. lipnja 1991.g. br. P 1085/88, u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja na način, da je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 26.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 12.VI.1991.g. do isplate.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te predlaže da se presude nižeg stupnja u pobijanom dijelu preinače i tužitelju dosudi niža naknada.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno između stranaka, da je tuženi osuđen pravomoćnom krivičnom presudom za krivično djelo iz čl. 41. st. 1. KZH učinjeno dana 2. siječnja 1985.g. na štetu tužitelja.

Utvrđeno je, da je tuženi svojim automobilom udario u zaustavljeni automobil na cesti kraj kojeg su stajala tri muškarca među kojima i tužitelj, te da je nakon razgovora o nezgodi, udario tužitelja i nanio mu tešku tjelesnu ozljedu.

Sud drugog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91) kada je odbio prigovor podijeljene odgovornosti za spornu štetu. Naime, sud drugog stupnja je pravilno zaključio, da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štete s obzirom da to nije utvrđeno u krivičnom postupku a niti u postupku pred sudom prvog stupnja.

Primijenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima tužitelju je dosuđena naknada štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 12.000 HRD i za strah u iznosu od 6.000 HRD, koja je primjerena i po ocjeni ovog revizijskog suda s obzirom na pretrpljene fizičke bolove i strah a koje okolnosti su utvrđene po sudu prvog stupnja.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske, objavljen u "Narodnim novinama" br. 53/91) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 7. srpnja 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Vesna Milošević, v.r.