Revr-570/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 570/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz O., kojeg zastupa punomoćnik B. K., dipl. pravnik kod Sindikata protiv tuženika I. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica Lj. J.-R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-108/09-2 od 17. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-300/08-36 od 7. studenoga 2008., u sjednici održanoj 12. prosinca 2012.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da je nedopušten otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju 22. prosinca 2000. odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj KS-OT-38/00, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naređuje se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto "šef benzinske postaje S. u PJ K.", kao i naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.780,88 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže opisano u izreci presude.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je tuženik (poslodavac) dao tužitelju zbog toga što smatra da je kao "šef benzinske postaje" propustio izvršiti kontrolu poslovanja i kontrolu rada prodavača, pa da je slijedom toga tim njegovim propustom došlo do zlouporabe I. kartice na način da je izdano ukupno 28 računa bez stvarne prodaje robe – čime je tuženik oštećen za oko 60.000,00 kn.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je u konkretnom slučaju tužitelj vršio uobičajenu kontrolu, odnosno na uobičajeni način obavljao poslove i zadatke poslovođe propisane pravilnicima i drugim aktima tuženika, a da se radilo o isplaniranim zlouporabama za čije otkrivanje je specijaliziranim službama tuženika trebalo duže vrijeme za otkrivanje prijevare. Zbog toga nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj kao radnik tuženika nije počinio osobito tešku povredu radne obveze koja bi opravdavala razloge za otkaz.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama određeno navedenih razloga u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident se poziva na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Revident smatra da su razlozi obje nižestupanjske presude "u proturječnosti sa sadržajem isprava koje prilaže spisu", odnosno sa sadržajem "ugovora o radu, Organizacijskog propisa tuženika, Pravilnika o radu tuženika i drugih propisa i akata tuženika", pa da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz navedene zakonske odredbe, jer da se zbog tog nedostatka pravilnost i zakonitost odluke ne može ispitati.

Suprotno navodima revidenta, u razlozima nižestupanjskih presuda nema navedenih proturječnosti. Naime, nižestupanjski sudovi su ocjenjivali ponašanje tužitelja na radu upravo u smislu propisa (uputa, akata, pravilnika) na koje se poziva revident i u postupku je utvrđeno da je tužitelj obavljao svoje poslove i zadatke poslovođe u konkretnom slučaju upravo u skladu s navedenim propisima.

Revident svojim navodima u reviziji zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenih činjenica i zaključcima nižestupanjskih sudova u tom pravcu suprotstavlja vlastite činjenične zaključke – suprotne utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima. U tome revident vidi "proturječnost propisima" na koje se poziva.

Takvi navodi, prije svega, ne mogu imati značenje u okviru revizijskog razloga na koji se poziva revident, pa niti biti od utjecaja u tom pravcu. No, također, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pogledu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident u reviziji ponavlja svoje stajalište iz postupka pred nižestupanjskim sudovima – protivno naprijed navedenom stajalištu nižestupanjskih sudova.

Revizijski sud prihvaća razloge drugostupanjske presude, pa se revident na temelju čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na te razloge – kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

Zbog toga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP u vezi s čl. 396.a ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. prosinca 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.