Rev-215/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednik vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan, i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. B., p. M., zastupane po punomoćniku V. B.-M., odvjetnici iz P., protiv tuženika M. C. p. M., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku iz P., radi utvrđenja bračne stečevine, udjela u bračnoj stečevini i podjele, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 14. rujna 1998. godine broj Gž-1125/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu od 2. veljače 1998. godine broj P-116/93, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-215/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Stoga je za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude (čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-215/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednik vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan, i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. B., p. M., zastupane po punomoćniku V. B.-M., odvjetnici iz P., protiv tuženika M. C. p. M., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku iz P., radi utvrđenja bračne stečevine, udjela u bračnoj stečevini i podjele, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 14. rujna 1998. godine broj Gž-1125/98 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu od 2. veljače 1998. godine broj P-116/93, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
U ovom sporu tužiteljica je u tužbi postavila deklaratorni zahtjev na utvrđenje udjela bračnih drugova u stjecanju zajedničkih nekretnina i pokretnina svakog u ½ dijela, a slijedom tog utvrđenja postavila je i kondemnatorni zahtjev na činidbu, tj. na izdavanje tabularne isprave za prijenos prava suvlasništva na nekretninama i diobu zajedničke imovine u zatraženim omjerima.
Takav deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu opravdanosti tužbe na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.
Stoga je za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude (čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).
U tužbi, koja je podnesena sudu 2. srpnja 1993. godine, naznačena je vrijednost predmeta spora iznosom od 3,500.000,00 HRD.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. tada važećeg Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 91/92), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na izvršenje kakve činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3,000.000,00 HRD.
Tužiteljica je izjavila reviziju za onaj dio kojim nije uspjela u sporu, a nije uspjela s jednom desetinom dijela svog zahtjeva, pa kako pobijani dio pravomoćne presude (jedna desetina od 3,500.000,00 HRD) ne prelazi vrijednost od propisanog iznosa 3,000.000,00 tadašnjih HRD, revizija nije dopuštena. Zbog toga je istu valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 11. ožujka 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Hautz, v.r.