Ovr-4793/2013-10 · Općinski sud u Splitu

Poslovni broj: Ref SS 1 : Ovr-4793/2013-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu Jermini Dujmović-Živković na temelju prijedloga sudske savjetnice Božice - Jelene Aljinović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja: L. B. d.d., , Z. zastupanog po punomoćniku M. P., protiv ovršenika: E. M., S., radi ovrhe, 25. kolovoza 2016.

r i j e š i o j e

Ukida se rješenje o ovrsi što ga je Općinski sud u Splitu donio pod poslovnim brojem Ovr-244/03 dana 05. studenog 2003., te se odbacuje prijedlog ovrhovoditelja zaprimljen 31. listopada 2003..

Obrazloženje

Sud je odredio izvršenje tražbine ovrhovoditelja temeljem prijedloga za izvršenje od 23.08.1991. rješenjem o izvršenju poslovni broj Ipl-1039/91 dana 30. kolovoza 1991., radi naplate iznosa od 7.947,90 dinara, zabranom i prijenosom na štednom ulogu i računu kojeg ovršenik ima kod S. b. d.d., J. d.d. i P. b. d.d.. Ovrhovoditelj je prijedlog za promjenu predmeta ovrhe podnio ovom sudu 31. listopada 2003., te je ovaj sud rješenjem o ovrsi što ga je donio pod poslovnim brojem Ovr-244/03 dana 05. studenog 2003. odredio predloženu ovrhu na pokretninama ovršenika. Rješenje o obustavi ovog suda posl.br. Ovr-244/03 od 15. travnja 2011. obustavljen je ovršni postupak, te je po žalbi rješenjem Županijskog suda poslovni broj Gžx-758/2011 od 12. rujna 2013. to rješenje ukinuto i predmet vraćen ovom sudu na daljnji postupak. Zaključkom što ga je ovaj sud donio 23. svibnja 2016. pozvan je ovrhovoditelj dostaviti IBAN račun na koji se može isplatiti iznos dobiven prodajom pokretnina, te je podneskom zaprimljenim kod ovog suda 13. lipnja 2016. ovrhovoditelj dostavio račun ovrhovoditelja L. B. d.d., L..

Mjerodavna je odredba članka 14. stavka 1. Zakona o izvršnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91 i 91/92) kojom je propisano da se u postupku izvršenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Odredbom članka 82. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/008, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13- dalje ZPP-a) kojom je propisano da u tijeku cijelog postupka sud po službenoj dužnosti pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobna. Crpeći ovlaštenje iz navedene odredbe ovaj sud se vodio stavom izraženim u revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revt 34/14-2 od 8. siječnja 2015., koji je potvrđen u postupku koji se pred Ustavnim sudom RH vodio pod poslovnim brojem U-III-1466/2015, a u kojem je dana 30. ožujka 2016. ustavna tužba podnesena protiv te odluke odbijena.

Odlukom Vrhovnog suda izražen je sljedeći stav:

"Točno je da tužitelj kao pravna osoba i dalje egzistira te je točno da su određene obveze i potraživanja iz čl. 22. b. st. 2. Ustavnog zakona i dalje ostale na staroj banci, ali se ne radi o potraživanju koje je ovdje predmet spora. Odredbe čl. 22. b. st. 2. alineja 1.-5. Ustavnog zakona odnose se na obveze i potraživanja u odnosu s NBJ i SFRJ, te na obveze na deviznim računima i štednim knjižicama za koje RS nije preuzela jamstvo temeljem čl. 19. Ustavnog zakona. Također, odredba čl. 22.b. st. 3. Ustavnog zakona se ne može tumačiti da bi stara banka zadržala potraživanja iz obveznopravnih odnosa temeljem ugovora o kreditu, kao što je ovdje slučaj. Dakle, i prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda sporno potraživanje je temeljem odredbe čl. 22. b. st. 1. Ustavnog zakona prešlo na novu L. b. d.d., slijedom čega je osnovan prigovor da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku. (...)“

Prema stajalištu Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nije odlučna niti činjenica da do prijenosa sporne tražbine na N. L. b. nije stvarno došlo, jer činjenica stvarnog prijenosa imovine u bilanci nove banke nije odlučna da bi utjecala na prijenos imovine koji se vrši na temelju Ustavnog zakona RS iz 1994. Prema ocjeni Vrhovnog suda neosnovana je i tvrdnja podnositeljice da sudovi u RH ne mogu tumačiti primjenu stranog prava, jer u konkretnom slučaju ocjena je Vrhovnog suda da je mjerodavna odredba navedenog Ustavnog zakona jasna, te je na temelju članka 13. stavka 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s popisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91. i 88/01.; u daljnjem tekstu: ZRSZ) mogu primjenjivati direktno.

Prema ocjeni Ustavnog suda RH izraženoj u odluci U-III-1466/2015 navedeno je sljedeće:

„Osporenom presudom Vrhovni sud ocijenio je pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužbeni zahtjev podnositeljice radi isplate novčane tražbine neosnovan, s obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je sporno potraživanje, na temelju članka 22.b. stavka 1. Ustavnog zakona RS iz 1994., prešlo na novoosnovanu banku (N. L. b. d.d. L.) te da, iz tog razloga, podnositeljica nije aktivno legitimirana u konkretnom parničnom postupku.

U spornoj pravnoj situaciji presuđivala su tijela sudbene vlasti unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Razvidno je da je Vrhovni sud osporenu presudu donio sukladno mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava te da je pravno stajalište obrazloženo valjano, jasno i na ustavnopravno prihvatljiv način. Također je razvidno da je podnositeljica bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati redovni pravni lijek protiv presude prvostupanjskog suda, kao i reviziju protiv presude drugostupanjskog suda. Prema ocjeni Ustavnog suda, osporena presuda Vrhovnog suda (te prvostupanjska i drugostupanjska presuda) obrazložena je na ustavnopravno prihvatljiv način, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost.

5.2. Ustavni sud napominje da je Vrhovni sud istovjetno pravno stajalište u tumačenju odredbe članka 22.b. Ustavnog zakona RS iz 1994. izrazio i u svojim odlukama broj: Revt- 102/07-2 od 29. rujna 2009., broj: Gzz 130/04-2 od 20. listopada 2009. (donesenoj po zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika RH gdje su preinačene odluke nižestupanjskih sudova) i broj: Revt 163/12-2 od 7. listopada 2014. Navedeno pravno shvaćanje Vrhovni sud izrazio je i u odluci broj: Revt 37/2006-2 od 17. studenoga 2009.

Naime, Vrhovni sud je u tom konkretnom slučaju navedenom odlukom potvrdio stajalište nižestupanjskih sudova da potraživanje tužiteljice (u tom postupku N. L. b. d.d. L.) čini imovinu stare banke - L. b. d.d.L., koja je stupanjem na snagu Ustavnog zakona RS iz 1994. postala imovinom novoosnovane banke - N. L. b. d.d. L. te da je, stoga, N. L. b. d.d., kao tužiteljica, aktivno legitimirana u tom konkretnom postupku. Dakle, u konkretnom slučaju, primjena i tumačenje mjerodavnog materijalnog prava (članka 22.b. Ustavnog zakona RS iz 1994.) provedena je u skladu sa standardom, kojeg je utvrdio Vrhovni sud - izvršavajući člankom 116. stavkom 1. Ustava propisanu zadaću osiguravanja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga se stajalište Vrhovnog suda ne može ocijeniti samovoljnim i arbitrarnim niti je ono u suprotnosti s odredbama Ustava na koje se podnositeljica u ustavnoj tužbi poziva.“

Slijedom svega naprijed navedenog u konkretnom slučaju utvrđenja iz navedenih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda RH mogu se primijeniti i u ovom ovršnom postupku, jer se radi o potraživanju ovrhovoditelja s osnova minusa po tekućem računu broj 736-8071- 705/56, a koje potraživanje potječe iz obveznopravnog odnosa temeljem Ugovora o otvaranju i vođenju tekućeg računa br. 705/56. Takvo potraživanje je temeljem odredbe čl. 22. b. st. 1. Ustavnog zakona, a kako je to u ranijim citiranim odlukama utvrđeno, prešlo na N. L. b. d.d.. Slijedom navedenog valjalo je s uporištem u odredbi članka 83. stavka 5. ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu kao u izreci.

U Splitu 25. kolovoza 2016.

Sudac

Jermina Dujmović-Živković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

.._.._.._.._.._.._.._..

.._.._.._.._.._.._.._..