Revr-561/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 561/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz J., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u J., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-63/10-5 od 26. siječnja 2011., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-129/09-20 od 10. prosinca 2009., ispravljena rješenjem poslovni broj P-129/09-26 od 22. studenoga 2010., i rješenje poslovni broj P-129/09 od 8. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjima o ispravku od 8. veljače 2010. i 22. studenog 2010., naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 51.656,48 kn s pripadajućim u izreci presude određenim zateznim kamatama, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 8.882,50 kn sa zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda, ispravljena rješenjem od 22. studenog 2010., dok je drugostupanjskim rješenjem potvrđeno rješenje o ispravku od 8. veljače 2010.

Protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i naznačila materijalnopravno pitanje:

„Da li državnom službeniku pripada pravo na plaću prema rješenju o rasporedu na radnom mjesto i plaći ili na plaću za poslove radnog mjesta koje je stvarno obavljao?“

Tuženica navodi da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer je pravno shvaćanje izraženo u odluci drugostupanjskog suda protivno pravnom shvaćanjima revizijskog suda zauzetim u odlukama broj Revr-804/10 od 16. lipnja 2010. i Revr-72/10 od 15. lipnja 2010. prema kojem službenik, koji nije ishodio rješenje o plaći, nema pravo na plaću za obavljanje poslova radnog mjesta na temelju usmenog naloga. Predlaže da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske odluke na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija tuženice odbaci kao nedopuštena. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija tuženice nije dopuštena.

Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 30. listopada 2008. po osnovi složenosti poslova između radnog mjesta detektiva za obradu kriminaliteta, na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem i radnog mjesta policijskog službenika za obradu kriminaliteta, odnosno radnog mjesta višeg stupnja složenosti i višeg platnog razreda, koje poslove je tužitelj obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Prvostupanjski sud je po priznanju tužbenog zahtjeva (list 82 spisa) donio presudu kojom je na temelju odredbe čl. 331. st 1. ZPP prihvatio tužbeni zahtjev. Presuda je ispravljena rješenjima suda i to:

- u obrazloženju presude na način da je ispušteno „oružanim snagama“,

- u izreci presude na način da umjesto teksta „(slovima: pedesetjednatisućašestopedesetšestkunaičetrdesetosamkuna)“ treba pisati „(slovima: pedesetjednatisućašestopedesetšestkunaičetrdesetosamlipa)“, umjesto „rekućem“ treba pisati „tekućem“ i umjesto “659,94“ treba pisati „656,94“.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši da okolnost što je prvostupanjski sud svoju odluku nazvao presudom umjesto presudom na temelju priznanja nije od utjecaja na zakonitost iste budući da nedvojbeno iz obrazloženja proizlazi da se radi o presudi na temelju priznanja koja je donesena u skladu sa odredbom čl. 331. st. 1. ZPP. Vezano za rješenja prvostupanjskog suda o ispravcima ocijenio je da zbog pogrešaka u pisanju ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, a da su ista rješenja donesena u skladu sa odredbom čl. 342. st. 1. ZPP.

Odredbom čl. 331. st. 1. ZPP propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

Prema odredbi čl. 385. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja revizija se može izjaviti samo iz razloga iz stavka 1. točke 1. i 2. toga članka. Odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

S obzirom da vrijednost predmeta spora revizijom pobijane drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna, to revizija tuženice podnesena protiv drugostupanjske presude nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju za podnošenje revizije propisanom odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane odredbama čl. 382. st. 1. točka 2. i točka 3. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP) niti drugostupanjska presuda, kako to proizlazi iz njezina obrazloženja, nije donesena na temelju odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Nadalje, prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U podnesenoj reviziji tuženica je naznačila pravno pitanje, ali budući da je tužbeni zahtjev prihvaćen primjenom postupovnih odredbi o donošenju presude na temelju priznanja, u reviziji postavljeno materijalnopravno pitanje o pravu na plaću državnog službenika koji je radio na temelju usmenog naloga, nije odlučno za rješenje ovog spora.

Stoga, kako odluka u ovom postupku ne ovisi o rješenju navedenog materijalnopravnog pitanja, isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa nisu ispunjene pretpostavke da bi se o predmetnoj reviziji moglo meritorno odlučivati.

Nije dopuštena revizija niti u pogledu drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno rješenje o ispravku budući da tuženica nije postavila određeno pravno pitanje važno za donošenje odluke u navedenoj pravnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. odnosno čl. 400. u svezi čl. 392. 2. ZPP reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 13. rujna 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.