II Kž-286/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 286/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. N., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 3. i člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 28. srpnja 2016. broj Kv I-72/16.-9 (K-5/15.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. kolovoza 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog D. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. N., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 3. i člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. protiv optuženika, i to zabrane približavanja oštećenoj D. Š. na udaljenost manju od 200 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tom oštećenicom te zabrana uhođenja i uznemiravanja iste, uz upozorenje optuženiku da će u slučaju njihovog nepridržavanja iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. N. po branitelju T. J., odvjetniku iz V., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

II Kž 286/16.-4

Branitelj optuženika, odvjetnik T. J. u žalbi ističe da je uredno i pravovremeno obavijestio sud o korištenju godišnjeg odmora pa da u toj situaciji nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 129. stavka 2. ZKP/08. u odnosu na mogućnost održavanja sjednice bez njegove obavijesti. Smatra da odlaskom na godišnji odmor nije promijenio sjedište ureda niti postao nedostupan.

U pribavljenoj službenoj bilješci od 25. srpnja 2016. navodi se da je službenik pisarnice kontaktirao branitelja optuženika istog dana u vezi poziva za sjednicu vijeća za 28. srpnja 2016. u 8,30 sati. Branitelj je tom prilikom izjavio da se nalazi na godišnjem odmoru od 25. srpnja do 12. kolovoza 2016. i da pismena suda ne podiže za vrijeme godišnjeg odmora. Budući da iz te bilješke proizlazi da je branitelj optuženika telefonskim putem uredno obaviješten o održavanju sjednice vijeća radi odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjera opreza, to su u konkretnoj situaciji ostvareni uvjeti za održavanje sjednice vijeća u odsutnosti branitelja sukladno članku 129. stavku 2. ZKP/08. Stoga taj žalbeni navod nije osnovan.

Osim toga, radi se o predmetu u kojem je sud sukladno članku 98. stavku 6. ZKP/08. dužan svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitivati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za njihovom daljnjom primjenom, a to znači da postoji hitnost u postupanju pa je branitelj u slučaju korištenja godišnjeg odmora bio dužan osigurati zamjenu koja bi vodila računa o konkretnom predmetu.

Nadalje, optuženik tvrdi da nema uvjeta za daljnju primjenu mjera opreza protiv njega jer da je od počinjenja terećenih mu kaznenih djela proteklo dulje vremensko razdoblje, a da on u tijeku toga razdoblja nije ničim pokazao da postoji volja za ostvarenjem prijetnje ili počinjenjem nekog težeg kaznenog djela na štetu oštećenice, kao i da mu nije ni na kraj pameti ostvarivati bilo kakav kontakt s njom.

Protivno tim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, a potom je ispravno zaključio da se ista svrha i dalje može uspješno ostvarivati primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. protiv optuženika, dajući valjane razloge za tu odluku.

Naime, optuženik se potvrđenom optužnicom tereti da je na štetu oštećene D. Š. počinio dva kaznena djela, i to teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 3. u svezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., čiji način počinjenja upućuje na viši stupanj upornosti i kriminalne volje u njegovom protupravnom postupanju. Uz to, protiv optuženika je podignuta optužnica zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. i narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11. počinjenih na štetu oca oštećenice. Te okolnosti i dalje čine zbir onih osobitih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se daljnjom primjenom mjera opreza i to zabrane približavanja oštećenoj D. Š. na udaljenost manju od 200 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tom oštećenicom te zabrane uhođenja i uznemiravanja

II Kž 286/16.-4

iste, i dalje može preventivno djelovati u cilju otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti na strani optuženika kojom će se ostvariti ista svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom. Navedeno tim više što iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik do sada uredno izvršavao naložene mjere opreza, a što samo potvrđuje da njihova daljnja primjena ostvaruju svoju svrhu. K tome, tim se mjerama optuženik ne ograničava ni u jednom od prava iz članka 98. stavka 3. ZKP/08., a osobito ne u pravu na slobodu kretanja, kako se to u žalbi tvrdi.

Prema tome, navedene mjere opreza primjerene su svrsi istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., time da je optuženi D. N. pravilno upozoren da će se, u slučaju nepridržavanja naloženih mu mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. kolovoza 2016.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.