Jž-3298/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-3298/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršaji sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME RAPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić, kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. P., zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima (NN 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), odlučujući o žalbi okrivljenog M. P. podnesenoj po branitelju D. A., odvjetniku iz D., protiv presude Prekršajnog suda u Dubrovniku, broj: 3PpJ-973/17 od 5. studenog 2017. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2019. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. P. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni M. P. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim okrivljeni M. P. zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima te mu je promjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, koju je dužan platiti odmah a ukoliko uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

Nadalje, na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi sa čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

Protiv te presude okrivljeni M. P. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj uz žalbu dostavlja dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za upravne poslove, strance i državljanstvo, broj: 511-01-204- 80516/2-2016 od 16. siječnja 2017. i potvrdu Hrvatskog boćarskog saveza o registraciji M. P. kao igrača BK Hidroelektrana Dubrovnik, broj: 476/2017 od 6. studenog 2017. godine.

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Žalitelj u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, međutim u žalbi ne obrazlaže u kojoj bitnoj povredi bi se u konkretnom slučaju radilo, a ovaj Sud je iz sadržaja žalbe zaključio da je ista podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u svezi povrede materijalnog prava. Po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno odnosno prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka analize i ocjene provedenih dokaza pravilno zaključio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima.

Naime, odredbom čl. 224. st. 1. toč. 1. Zakona o strancima je propisano, novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se stranac:

1. koji radi bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada (čl. 73. st. 1. Zakona o strancima).

Člankom 73. st. 1. Zakona o strancima je propisano ''stranac u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. Nadalje, odredbom čl. 73. st. 3. Zakona o strancima su propisani uvjeti za rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada stranaca koji u Republici Hrvatskoj imaju odobren: stalni boravak, međunarodnu ili privremenu zaštitu, ili je tražitelj međunarodne zaštite pod uvjetima propisanih posebnim propisom, privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, strancem na stalnom boravku, azilantom te strancem kojem je odobrena supsidijarna ili privremena zaštita, privremeni boravak iz humanitarnih razloga, privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje koji ima odobren stalni boravak ili kojemu je odobrena međunarodna ili privremena zaštita, autonomni boravak, status redovnog učenika kada obavljaju poslove posredstvom ovlaštenih posrednika, bez zasnivanja radnog odnosa, privremeni boravak u svrhu znanstvenog istraživanja iz čl. 64. ovoga Zakona, privremeni boravak u svrhu studiranja kao redovni student kada radi i samozapošljava se najviše 20 sati tjedno i privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s istraživačem iz čl. 64. ovoga Zakona.

Dakle, imajući u vidu citirane odredbe Zakona, iskaz okrivljenika koji je dao u žurnom postupku prilikom očitovanja na navode optužnog prijedloga i između ostalog iskazao, da se ne osjeća krivim te naveo da je dana 15. listopada 2017. godine počeo igrati boće za BK Hidroelektrana iz Dubrovnika i da je trebao odigrati sezonu do 15. ožujka 2018. godine, da je bio u uvjerenju da ne radi ništa protupravno, počeo je igrati za navedeni klub a iskazao je da je iznos od 1500 EUR koji je naznačen u optužnom prijedlogu je zapravo iznos koji se odnosi na njegove putne troškove, da je od kluba dobio 500 EUR i do kraja sezone je trebao dobiti još 1000 EUR, da nije znao da ne može igrati za navedeni klub, navodeći nadalje, da igra za reprezentaciju Crne Gore i da je višestruki prvak kao i da ga je ovo što se dogodilo zaista pogodilo.

U postupku je ispitan svjedok S. M. koji je iskazao da se informirao o uvjetima za igranje okrivljenika za Boćarski klub BK Hidroelektrana iz Dubrovnika, da je okrivljenik registriran u Boćarskom savezu Republike Hrvatske i da su samo prilikom registracije tražili brisovnicu iz Boćarskog saveza Crne Gore, da je odigrao za njih mjesec dana i da je okrivljenik podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, da za to ima potvrdu i da su smatrali da na temelju te potvrde može nastupati za klub.

Nadalje, žalitelj u žalbu dostavlja dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo, broj: 511-01-204-80516/2-2016 od 16. siječnja 2017. godine i navodi da ukoliko strani državljani koji nisu državljani članice Europske unije mogu amaterski igrati nogomet u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada ako se odmah nakon odigrane utakmice vraćaju u matičnu državu, smatra da navedeno mogu i igrači Boćarskog kluba Hidroelektrana iz Dubrovnika jer da niti okrivljeni nije primio novčanu naknadu za svoje igranje. Nadalje, žalitelj se poziva i na čl. 62. Zakona o sportu kojim je propisano da strani državljanin može sudjelovati u sportskim natjecanjima za domaću pravnu osobu koja obavlja djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju pod uvjetima koje utvrdi odgovarajući nacionalni sportski savez.

Međutim, okrivljenik je proglašen krivim jer je kao stranac obavljao poslove igrača za Boćarski klub Hidroelektrana bez dozvole za boravak i rad stranaca pa slijedom navedenog, kako je nesporno da okrivljenik nije imao dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada, a ne ulazi u krug osoba koje mogu raditi bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada (čl. 73. st. 3. Zakona o strancima), postupanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude ostvario je zakonsko obilježje prekršaja za koji ga se tereti. Osim toga iz obrane okrivljenika proizlazi da iznos od 1500 EUR koji je naznačen u optužnom prijedlogu je iznos koji se odnosi na njegove putne troškove te da je od kluba dobio 500 EUR i do kraja sezone trebao dobiti još 1000 EUR, a iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je okrivljenik iskazao da se iznos od 1500 EUR odnosi na igranje i putovanje međutim i pored te činjenice okrivljenik, iako ima kako navodi, status sportaša amatera dakle, nema status profesionalnog sportaša (nije osiguran po toj osnovi), sudjeluje u sportskim natjecanjima te je član sportskog kluba, dakle počinio je prekršaj za koji ga se tereti optužnim prijedlogom i za koji je proglašen krivim u izreci prvostupanjske odluke.

Nadalje, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokaze nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, tako da ovaj Sud nije se upuštao u ocjenu osnovanosti dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za upravne poslove, strance i državljanstvo koji je dostavljen uz žalbu u preslici i koji se odnosi na dopis dostavljen Hrvatskom nogometom savezu.

Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka jer je prvostupanjski sud okrivljeniku kod odlučivanja o visini novčane kazne primijenio odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona i ublažio novčanu kaznu znatno ispod zakonom propisanog minimuma cijeneći olakotne okolnosti da okrivljenik nije do sada kažnjavan, da iz njegove obrane proizlazi da je prekršaj počinio zbog nepoznavanja propisa, da je iskazao primjereno držanje pred sudom, podnio je zahtjev za stjecanja hrvatskog državljanstva, počinjenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice koje okolnosti u njihovoj ukupnosti i ovaj sud smatra osobito olakotnim okolnostima. Dakle, izrečena novčana kazna je dovoljno individualizirana osobi žalitelja i po ocjeni ovog suda istom će se ostvariti svrha kažnjavanja tako da žalitelj ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje.

Nadalje, na temelju odredbe čl. 138. st. 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka i da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 18/13) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe čl. 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u toč. I. izreke.

U Zagrebu, 4. prosinca 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 (pet) ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.