Legislator Case Law & Legislation
Gž-935/2016-2 AI generated

Court partially allows tenant's appeal, confirming monthly rent arrears but rejecting claim for pre-October 2012 amounts due to statute of limitations.

Case Number Gž-935/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Court of Dubrovnik partially upheld the tenant's appeal against the first-instance judgment, confirming the award of 67,199.99 kuna for rent arrears from October 2012 onwards. The tenant argued that the statute of limitations should be three years for lost income, while the landlord contended that the claim was barred for periods prior to October 2012. The court agreed with the tenant on the calculation of monthly rent but dismissed the claim for earlier periods because the three-year limitation period had expired for those specific monthly amounts.

Legislator headnote

AI generated

članak 215. stavak 1. ZOO; članak 230. stavak 1. ZOO; članak 29. stavak 1. ZOO; članak 1086. ZOO; članak 223. stavak 1. ZPP; članak 368. stavak 1. ZPP; članak 373. točka 2) ZPP; Statute of limitations for lost income claims is three years, running from the first day the creditor could demand performance, and claims for specific monthly amounts expire at the end of the third year following that month.

Keywords

AI generated
statute of limitations lost income claim rent arrears three year period tenant rights landlord liability civil procedure

Cited Legislation

AI generated
članak 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)
članak 230. stavak 1. ZOO
članak 29. stavak 1. ZOO
članak 1086. ZOO
ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a), pa se dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.
članak 223. stavak 1. ZPP
članak 368. stavak 1. ZPP
članak 373. točka 2) ZPP
članak 166. stavak 1. i 2. ZPP
članak 154. stavak 2. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-935/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, OIB 89577096924, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. T. iz Z., B. 11, OIB…, koju zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB…., koju zastupa zakonski zastupnik M. V., zamjenik u O. državnom odvjetništvu u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-5666/15 od 11. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2017.

p r e s u d i o j e

I. Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P.5666/15 od 11. svibnja 2016. se:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđena isplata svote od 67.199,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.10.2012. do isplate

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.02.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.04.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.05.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.01.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.02.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.03.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.04.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.05.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.10.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počevši od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 1.199,99 kn počevši od 18.07.2015. do isplate,

s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.07.2015. budu isplaćene po stopi na osnovi čl. 29. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01.08.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena.

b) preinačuje u preostalom dijelu na način da se tužbeni zahtjev odbija.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj R. H. isplatiti tužiteljici S. S. T. iznos od 250.399,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.10.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn počevši od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 2.399,99 kn počevši od 18.07.2015. do isplate,

s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do do 31.07.2015. budu isplaćene po stopi na osnovi čl. 29. ZOO-a (NN 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 01.08.2015. do isplate po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 23.479,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena počevši od 11.05.2016., sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužena R. H. sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

Ovu presudu žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan. S obzirom na to smatra da nije osnovana niti odluka o troškovima pa i u tom dijelu pobija odluku prvostupanjskog suda, te popisuje trošak žalbe.

Žalba je pravovremena i dopuštena.

Na žabu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora zahtjev je za isplatom razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice, koji je u najmu zaštićene stanarke na temelju presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom stanarinom, koju je 11. studenog 2008. donio isti prvostupanjski sud pod br…., na temelju Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96., 48/98., 66/98. i 22/06 – dalje: ZNS), odredbama kojeg je tužena povrijedila vlasničko pravo tužiteljice (kao i ostalih vlasnika stanova na kojima postoji pravo najma sa zaštićenom najamninom) zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isplata je zatražena za razdoblje od pet godina prije podnošenja tužbe, 28. kolovoza 2015., sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose od 4.000,00 kuna počevši od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec.

Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužiteljica vlasnica dvosobnog stana, površine 93,25 m2, koji se nalazi na I katu stambene zgrade u Z.,

- da je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda br….od 11. studenog 2008. L. P., kao bivša nositeljica stanarskog prava, stekla na tom stanu status zaštićenog najmoprimca, te je obvezana u utuženom razdoblju plaćati tužiteljici zaštićenu najamninu u svoti od 576,66 kuna mjesečno,

- da je tržišna najamnina za stan od 100,00 m2 koji se nalazi u obližnjoj ulici u odnosu na onu u kojoj se nalazi sporni, 8.702,00 kn mjesečno,

- da bi razlika između zaštićene najamnine i, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, pretpostavljene tržišne najamnine za tužiteljičin stan, u utuženom razdoblju bila najmanje 4.000,00 kuna mjesečno,

- da je zaštićena stanarka umrla 18. lipnja 2015.

Smatrajući da je tužena, propisujući, prije svega ali ne i samo ZNS-om, niz zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, uvela brojna ograničenja za vlasnike takvih stanova, prvostupanjski sud zaključuje da im je time nametnula prekomjeran individualni teret. Prvostupanjski sud navodi da tužena pozitivnim propisima ne ostvaruje pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret prebačen samo na jednu društvenu skupinu, najmodavce stanova sa zaštićenim najmoprimcem, zbog čega je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, koje pravo je zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava, točnije člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, koja je u odnosu na tuženu stupila na snagu još 5. studenog 1997.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski je sud prihvatio zahtjeve za isplatu utuženih mjesečnih svota na ime naknade imovinske štete koja čini razliku između tržišne i zaštićene najamnine, sa zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, odbijajući kao neosnovan tuženičin prigovor zastare zbog toga što je (cit.) „…štetna radnja (povreda ustavnog i konvencijskog prava tužiteljice uslijed zakonima tužene neostvarene pravedne ravnoteže) trajala sve do smrti tzv. zaštićenog najmoprimca L. P. 18. lipnja 2015. kada je tužiteljica prestala trpjeti teret takvog ograničenja njenog prava na mirno uživanje vlasništva pa tek od navedenog dana zastarijevanje počinje teći.“

Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe.

Nadalje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica mogla stan davati u najam i po tržišnoj cijeni da ga nije morala dati u najam sa zaštićenom najamninom i to stoga što je potražnja za stanovima u najam u Z. u utuženom razdoblju postojala, te stoga što stan i jest bio u najmu (ali sa zaštićenom najamninom). Ograničenja u korištenju vlasničkih prava postavila je tužena ZNS-om kojim je, u postupku preustroja državnog sustava kojeg je dio bio i ukidanje dotadašnjeg društvenog vlasništva i stanarskog prava, ustanovila pravo „zaštićenog najmoprimca“. ZNS je stupio na snagu u studenom 1996. godine, a godinu dana kasnije tužena je postala stranka međunarodnog ugovora – Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Time i tada tužena je priznala jurisdikciju E. suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) koji je, u predmetu S. protiv H. koji se odnosi na istu pravnu situaciju kao što je ova, utvrdio da je tužena učinila povredu članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, opažajući pri tom da se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i da se njegova utvrđenja protežu izvan pojedinačnog interesa podnositelja u tom konkretnom slučaju. ELJSP je naveo i kako smatra da bi tužena trebala poduzeti odgovarajuće zakonodavne i /ili druge opće mjere kako bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavca, uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te općeg interesa zajednice – uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za one u lošijem položaju – u skladu s načelima zaštite prava prema Konvenciji.

Prethodno navedena odluka ESLJP-a (dalje: Odluka) donesena je 2014. godine, ona je obvezujuća za tuženu što znači da je tužena dužna poduzeti sve potrebne mjere za njeno izvršenje te osigurati da se utvrđene povrede ne ponavljaju u budućnosti. U izvršenju ove presude tužena je izradila Nacrt Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova koji je bio predmetom javnog savjetovanja od 2. svibnja do 1. lipnja 2016. Prema navedenom nacrtu zaštićena se najamnina u „privatnim“ stanovima trebala povećavati za 1,2 puta tijekom 5 godina nakon čega je trebalo potpuno prestati pravo na zaštićenu najamninu. U izvršenju predmetne Odluke ESLJP-a o njoj su obaviještena pravosudna tijela tužene kako bi se suci, koji bi mogli doći u situaciju da sude u predmetima kao što je ovaj, upoznali sa zaključcima ESLJP-a.

No i prije donošenja navedene Odluke tužena je, točnije njena vlada, 2003. godine usvojila konačni nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova, koje su se izmjene ticale, između ostalog, i zaštićene najamnine, zatim je 2013. bio pripremljen Nacrt izmjena i dopuna ZNS koji je na javnoj raspravi bio od 6. prosinca 2013. do 6. veljače 2014. ponovno vezano za prava zaštićenih najmoprimaca, međutim niti jedna od navedenih triju izmjena i dopuna ZNS-a nije donesena.

Dakle, ratifikacijom Konvencije o zaštiti ljudskih prava 1997. godine tužena se obvezala primjenjivati ju, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što, kada su u pitanju status i prava zaštićenog najmoprimca s jedne strane, te obveze i prava vlasnika stanova opterećenih pravima zaštićenih najmoprimaca s druge strane, nije učinjeno. Međunarodni ugovori imaju jaču snagu od zakona, pa je stoga pozivanje žaliteljice na odluku V. suda R. H. broj… od 16. srpnja 2003. u kojoj je izražen stav da država ne može odgovarati za štetu zbog donošenja određenog zakona, odnosno da donošenje zakona ne predstavlja štetnu radnju za državu, po miljenju ovog suda, u ovom predmetu neosnovano. U odnosu na žalbene navode o tome da je usklađivanje stambenog zakonodavstva vršeno tijekom tranzicijskog razdoblja, da su u ZNS dati objektivni elementi za određivanje zaštićene najamnine, osobito uzimanjem u obzir imovinskih prilika najmoprimca, te da ni U. sud R. H. u svojem rješenju… i dr. od 31. ožujka 1998. nije našao da bi odredbe članaka 6. – 8. ZNS bile protivne Ustavu i Konvenciji i Protokolima 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da je tranzicijsko razdoblje započelo prije više od 25 godina, te da se Odluka U. suda R. H. iz 1998. godine odnosila na pitanje ustavnosti ZNS-a, za razliku od Odluke ESLJP-a iz 2014. godine koja se bavila i pitanjima povezanog sekundarnog zakonodavstva, pri čemu su u obzir uzete i odluke U. suda RH, među kojima i ona na koju se poziva žaliteljica. Nadalje, ovaj sud smatra da vođenje računa o imovinskim prilikama najmoprimca pri određivanju zaštićene najamnine, ne smije biti riješeno prevaljivanjem na teret najmodavca i to ne vodeći računa o njegovim imovinskim prilikama.

U tom dijelu ovaj sud stoga žalbu tužene nalazi neosnovanom.

Osnovano međutim žaliteljica ukazuje da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare. Naime, pravna osnova potraživanja tužiteljice je naknada štete, a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo (članak 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15 – dalje: ZOO). A budući je ovdje riječ o gubitku zarade od najamnine koje dospijevaju mjesečno, to je riječ o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavak 1. ZOO-a, koji za svaki mjesečni iznos teče od 16-og u mjesecu za taj mjesec, kako je to prvostupanjski sud pravilno naveo kada je obrazlagao pitanje prava na zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose budući zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a), pa se dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje. Stoga su sve tražbine koje se odnose na razliku najma za razdoblje do rujna 2012. zastarjele budući je tužba podnesena 28. kolovoza 2015., kada je već bio protekao trogodišnji zastarni rok za razliku najamnine za kolovoz 2012. i sve ranije. Kako je tužiteljica tražila zateznu kamatu tek s kasnijim datumom, ne od 16-og u mjesecu za taj mjesec, već za prethodni mjesec, to je bilo mjesta prihvaćanju zahtjeva samo za one svote na koje su zatražene i dosuđene zatezne kamate od 16-og listopada 2012. i kasnije.

Ovaj sud smatra da žaliteljica osnovano ukazuje i na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o svoti koju je tužiteljica mjesečno gubila zbog nemogućnosti davanja stana u najam po tržišnim cijenama. S obzirom na obavijest G. Z. o najamninama za jednosobne, dvosobne i trosobne stanove, veličinu tih stanova od 22,62 m2 do 100 m2, te cijenu od 400,00 do 2.450,00 kuna, a samo u jednom slučaju i preko ove svote i to u svoti od 8.702,00 kune za trosobni stan površine 100 m2, koja je prvostupanjskom sudu poslužila kao orijentir za utvrđivanje štete, te uzevši u obzir da je u konkretnom slučaju riječ o dvosobnom stanu veličine 93,25 m2, da je stan tužiteljica stekla 1998. godine nakon što je te iste godine bio vraćen u vlasništvo njenoj prednici, da je na stanu prije toga godinama, pa i desetljećima postojalo stanarsko pravo, to ovaj sud, primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a, nalazi da bi mjesečni najam bio u utuženom razdoblju za 2.000,00 kuna veći od zaštićene najamnine, pa je samo za tu svotu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i 373. točka 2) ZPP-a.

O troškovima postupka odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 166. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 22. studenog 2017.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Miranda Hodžić