Revr-859/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 859/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. F. iz S., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. J. d.o.o. J., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-4061/06 od 13. lipnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P-82/06 od 22. svibnja 2006., u sjednici održanoj dana 15. siječnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Poništava se kao nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. 10. 2002., te se nalaže tuženiku da tužitelja N. F. iz S., vrati na poslove terenskog servisnog mehaničara koje je obavljao prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 27. 10. 1997., te da mu ujedno naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 5.124,00 kn, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Pretežni sadržaj revidentovih navoda u reviziji su navodi kojima revident opravdava svoj prigovor da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, a da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da takvi prigovori nisu osnovani. Revident smatra da obrazloženje prvostupanjske presude ima takve nedostatke da se pravilnost i zakonitost odluke ne mogu ispitati.

U ovom predmetu je riječ o otkazu ugovora u radu zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla kod tuženika 22. listopada 2002., a tuženik smatra da je time tužitelj počinio tešku povredu radne obveze – pa da tuženik ima opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu po odredbama čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR), dok u reviziji revident osporava ocjenu nižestupanjskih sudova da tužitelj nije neopravdano izostao s posla. Revident smatra da se pravilnost takve ocjene zbog naprijed navedenog nedostatka ne može ispitati.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj u dogovoru s poslovođom tuženika 22. 10. 2002. započeo koristiti godišnji odmor u trajanju od tjedan dana,

- da je nakon tog tjedna korištenja godišnjeg odmora kada je došao na posao 29. 10. 2002. dobio predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu.

Na temelju tih činjenica nižestupanjski sudovi ocjenjuju da u vremenskom razdoblju od 22. 10. 2002. do 29. 10. 2002. tužitelj nije neopravdano izostao s posla, pa da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U obrazloženju prvostupanjske presude razlozi u navedenom pravcu su jasni i razumljivi, pa je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva tuženik, jer prvostupanjska presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Također, treba reći da u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revident iznosi prigovore činjenične prirode – prigovore ocjeni nižestupanjskih sudova u odnosu na provedene dokaze i iznošenje vlastitih činjeničnih zaključaka. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja.

Posebno, treba dodati da revident neosnovano prigovara da prvostupanjski sud "nije cijenio isprave – obavijesti od 21. i 22. listopada 2002. koje je svjedok M. Ž. (poslovođa) uputio svom nadređenom i direktoru tuženika". Naime, na navedene "obavijesti" tuženik se nije pozivao u prvostupanjskom postupku niti je predlagao uvid u te isprave već ih je prvi puta priložio uz žalbu, pa je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 352. st. 1. ZPP otklanjajući razmatranje sadržaja tih isprava, jer se prema toj zakonskoj odredbi u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Konačno, u smislu odredbe čl. 387. ZPP nove činjenice i nove dokaze nije dopušteno iznositi niti u reviziji, pa navodi revidenta u tom pravcu ne mogu biti niti uzeti u razmatranje i nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

Zbog svega navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident polazi od tvrdnje da je tužiteljev izostanak s posla od 22. 10. 2002. do 29. 10. 2002. bio neopravdan, pa smatra da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 107. ZR. Međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava se može temeljiti samo na činjenicama koje su utvrđene u postupku, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident. U konkretnom slučaju revident polazi od činjenice koja nije utvrđena u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno upravo suprotno tvrdnji revidenta: da je izostanak tužitelja s posla u vremenskom razdoblju od 22. 10. 2002. do 29.

10. 2002. bio opravdan ( korištenje godišnjeg odmora).

Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredaba čl. 107. ZPP prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, jer tuženik nije imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 15. siječnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.