Legislator Case Law & Legislation
Rev-287/1998-2 AI generated

Rev-287/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-287/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. I. B., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku D. B. iz S. B., a ovaj po punomoćniku F. M., odvjetniku iz S. B., protiv tuženice C. o. d.d. Z., Filijala S. B., zastupana po punomoćnici J. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi br. Gž-13/97 od 24. listopada 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu br. P-l 197/94 od 15. veljače 1996. godine, u sjednici održanoj dana 3. listopada 2000. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-287/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije se ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, na koju revizija svojim sadržajem ukazuje, jer je revidentu omogućeno raspravljanje pred sudom, pošto se vještak izjasnio o prigovorima stranaka na nalaz i mišljenje, na glavnoj raspravi održanoj 15. veljače 1996. godine, na kojoj stranke nisu predložile izvođenje daljnjih dokaza.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-287/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. I. B., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku D. B. iz S. B., a ovaj po punomoćniku F. M., odvjetniku iz S. B., protiv tuženice C. o. d.d. Z., Filijala S. B., zastupana po punomoćnici J. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi br. Gž-13/97 od 24. listopada 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu br. P-l 197/94 od 15. veljače 1996. godine, u sjednici održanoj dana 3. listopada 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Požegi br. Gž-13/97 od 24. listopada 1997. godine i presuda Općinskog suda u Slav. Brodu br. P-1197/94 od 15. veljače 1996. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati na ime naknade štete 285.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na nematerijalnu štetu od dana presuđenja do isplate, a na materijalnu od podnošenja tužbe.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica na reviziju nije odgovorila.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP), pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije se ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, na koju revizija svojim sadržajem ukazuje, jer je revidentu omogućeno raspravljanje pred sudom, pošto se vještak izjasnio o prigovorima stranaka na nalaz i mišljenje, na glavnoj raspravi održanoj 15. veljače 1996. godine, na kojoj stranke nisu predložile izvođenje daljnjih dokaza.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili, ni raspravili sve pravno relevantne činjenice i okolnosti o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava.

Stoga je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 285.000,00 kn, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Sudovi su utvrdili da je mldb. tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 2. lipnja 1989. godine, kao suvozač, te je od zadobivenih ozljeda ostao trajni invalid. U postupku je utvrđeno da je iz tog štetnog događaja oštećenicima isplaćena šteta u ukupnom iznosu od 118.866,00 kn.

Nižestupanjski sudovi nalaze utvrđenim da je tuženica izvršenim isplatama u cijelosti ispunila limit osiguranja.

Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova je pogrešan, jer na temelju samog izračuna valorizacije i opsega pokrića za štetu, sudovi uopće nisu mogli raspraviti ni ocijeniti pitanje ispunjenosti ugovorene svote osiguranja, a da pri tome nisu imali u vidu već isplaćene iznose na ime naknade štete svim oštećenima iz istog štetnog događaja, na temelju izvansudskih nagodbi od 2. svibnja 1991. godine i 22. travnja 1993. godine, te presude Općinskog suda u Slav. Brodu br. P-1463/91 i presude Županijskog suda u Požegi br. Gž-285/92.

Ovo zbog toga što obveza zajednice osiguranja za naknadu štete nastaje u trenutku nastanka štetnog događaja, pa prema tom momentu treba utvrđivati i limit te obveze.

Kako se kod ocjene limita odgovornosti zajednice osiguranja za štetu nastalu oštećenima primjenjuje limit u vrijeme štetnog događaja, to je potrebno kod ocjene opsega do kojeg odgovara zajednica osiguranja utvrđivati i iznos novčane štete u iznosu u kojem je ta šteta nastala, a iznos nenovčane materijalne i nematerijalne štete prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja. To znači da se i naknada u obliku novčane rente mora utvrditi prema visini koja bi bila utvrđena u vrijeme nastanka štetnog događaja.

Kada se naknada za materijalnu novčanu štetu određuje u obliku novčane rente (a iz stanja spisa proizlazilo bi da se ta renta isplaćivala) uzima se u iznosu u kome je nastala, ali s time da je radi ocjene u kojem dijelu ona obuhvaća osiguranu svotu, potrebno je tu štetu kapitalizirati po računu kapitalizacije u kom pravcu treba konzultirati vještaka. Tako utvrđena novčana šteta, naknada koja će se isplaćivati i u buduće u vidu rente, uz utvrđenje nematerijalne, te nenovčane materijalne štete po cijenama i kriterijima u vrijeme štetnog događaja, predstavlja iznos štete koji valja staviti u odnos prema osiguranoj svoti.

Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, zajednica osiguranja dužna je potpuno naknaditi štetu i kad visina štete prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na navedeni način veći od osigurane svote zajednica osiguranja dužna je naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa. Pri tome valja istaći da se kamata i parnični trošak ne uračunavaju u limit.

Kako sudovi nisu tako postupili, to je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to nije bilo uvjeta za preinačenje pobijanih presuda, već je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, revizija tužitelja prihvaćena i pobijane presude ukinute.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi ugovorenu svotu osiguranja uvidom u ugovor o osiguranju od 4. siječnja 1989. godine i uvjete osiguranja iz police, te će uvidom u izvansudske nagodbe od 2. svibnja 1991. godine i 22. travnja 1993. godine i presudu Općinskog suda u Slav. Brodu br. P-1463/91, te presudu Županijskog suda u Požegi br. Gž-285/92, kao i provedbom drugih odgovarajućih dokaza, utvrditi visinu već isplaćene štete tužitelju i svim oštećenima iz istog štetnog događaja, a nakon toga vodeći računa o naprijed navedenom, ponovno ocijeniti pitanje ispunjenosti ugovorene svote osiguranja i donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

U Zagrebu, 3. listopada 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.