I Kž-358/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 358/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. M., zbog kaznenog djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04. i 84/05. – ispravak – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 21. svibnja 2019. broj Ik I-127/2019-6, u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Varaždinu je, na temelju članka 157. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), zatvorenika V. M. uvjetno otpustio s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od 15 godina koju izdržava na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 15. veljače 2007. broj K-31/06. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. rujna 2007. broj I Kž-572/07-4., zbog kaznenih djela iz članka 90. KZ/97., članka 90. u vezi s člankom 33. KZ/97., članka 271. stavka 1. u vezi s člankom 263. stavkom 1. KZ/97. te članka 335. stavka 1. KZ/97. Nadalje je pobijanim rješenje određeno da će sutkinja izvršenja nalogom odrediti datum otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust u roku tri dana od pravomoćnosti ovog rješenja te da zatvorenik mora biti otpušten najkasnije u roku tri dana od donošenja naloga sutkinje izvršenja.

Također je pobijanim rješenjem zatvorenik upozoren da će, ako prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup ili počini na uvjetnom otpustu jedno ili više kaznenih

I Kž 358/2019-4

djela za koje mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, sudac izvršenja opozvati odluku o uvjetnom otpustu.

Rješenjem je određeno i da se je po otpuštanju na uvjetni otpust zatvorenik dužan javljati nadležnoj Policijskoj postaji N. M. jedanput mjesečno i Probacijskom ured V. jedanput mjesečno, uz obvezu (na koju je zatvorenik dao pristanak) liječenja ili nastavka liječenja koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela uz stručnu pomoć nadležnog tijela probacije (članka 62. stavak 2. točka 4. u vezi s člankom 63. stavkom 2. Kaznenog zakona, „Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18). Uvjetno otpušteni osuđenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, određeno u rješenju o uvjetnom otpustu, samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik V. M. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da se iz prikupljenih podataka ne može opravdano zaključiti da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo, kao i da je prijedlog za uvjetni otpust preuranjen s obzirom na veliki dio neizdržane kazne od dvije godine. Navedeno, po stanovištu državnog odvjetnika, pokazuje da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust V. M., zbog čega državni odvjetnik smatra da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem izrečene kazne.

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda da podaci u spisu predmeta na koje upućuje državni odvjetnik (dijagnostički podaci iz vremena kada je zatvorenik započeo s izdržavanjem kazne), dovedeni u vezu s ostalim podacima, nisu od odlučnog značaja kod procjene zatvorenikovog ponašanja na slobodi u smislu mogućnosti počinjenja novog kaznenog djela te da unatoč nešto duljem ostatku neizdržane kazne (sada nešto manje od dvije godine), nije riječ o takvoj okolnosti koja bi sama za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebala dovesti do zaključka da prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

Naime, odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. sudu je dana mogućnost na temelju najšire postavljenih kriterija odlučivati o uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvorenika i opravdanosti njegovog puštanja na uvjetni otpust. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda te je kriterije vijeće prvostupanjskog suda pravilno utvrdilo i vrednovalo i na temelju tako utvrđenih kriterija ocijenilo da je zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust osnovan te da isti zavrjeđuje da mu se omogući da uz određene mu posebne

I Kž 358/2019-4

obveze opravda povjerenje koje mu je pruženo i dokaže, prvenstveno kroz nastavak liječenja od ovisnosti uz stručnu pomoć probacijskog ureda, da je spreman za uključivanje u život na slobodi bez daljnjeg činjenja kaznenih djela.

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog vijeća, zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pri tome prije svega njegov uredan tijek izdržavanja kazne zatvora, u tijeku kojeg je bio radno angažiran (za što je ocijenjen naročito uspješnim) i nije stegovno tretiran, činjenicu da je procjena uspješnosti u provođenju programa izvršavanja kazne zatvora „naročito uspješan“, da ima osiguran pospenalni prihvat i podršku obitelji (sina i kćeri), da je koristio i izvankaznioničke pogodnosti s kojih se je uredno vraćao (koristio je i godišnji odmor) i za vrijeme kojih je posjećivao i klub liječenih alkoholičara, da je iskazao kritičnost prema počinjenim djelima, zbog čega je i vjerojatnost kriminalnog povrata umanjena, kao i da je mišljenje Kaznionice u L. o uvjetnom otpuštanju zatvorenika pozitivno. Osim toga, zatvoreniku su određene i posebne obveze, koje će mu po otpuštanju s izdržavanja kazne pomoći da s uspjehom do kraja provede resocijalizaciju u procesu prilagođavanja društvenoj sredini.

Iako je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je zatvoreniku ostao relativno visok dio neizdržane kazne (predviđeni istek kazne je 3. lipnja 2021.), kada se taj dio dovede u vezu s ukupno izrečenom kaznom (15 godina) i činjenicom da je zatvorenik do sada izdržano više od ¾ od ukupno izrečene kazne, onda niti ova činjenica nije od utjecaja na odluku da se zatvorenika uvjetno otpusti s izdržavanja kazne.

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. lipnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.