II Kž-360/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 360/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. R., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. listopada 2015. broj K-62/15, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 23. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženika J. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženik J. R. proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12. i 56/15.; dalje u tekstu: KZ/11), razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11 i teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, pa je optuženiku za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11 na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, za

đena je

kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11 na temelju te zakonske odredbe utvr kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je optuženik na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženika J. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

II Kž 360/15-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik J. R., po branitelju D. M., odvjetniku iz V. G., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika J. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a za svoju odluku je dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Utemeljenost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz citirane osnove protiv optuženika J. R. prvostupanjski sud s pravom, prije svega, nalazi u činjenici da je, prema izvatku iz kaznene evidencije, on već pravomoćno osuđivana osoba, i to zbog kaznenog djela teške krađe, a što ukazuje na to da se radi o specijalnom povratniku, kao i zbog kaznenog djela prijetnje, kojim prilikama je prema njemu primijenjena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora. Navedena okolnost ukazuje na neusklađenost optuženikovog prijašnjeg života sa zakonom. Uz to, iz podataka u spisu proizlazi da je protiv optuženika u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela silovanja.

Nadalje, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da se radi o osobi poremećene strukture ličnosti naglašenih dissocijalnih i ovisničkih potreba s razvijenom psihofizičkom ovisnosti o drogama iz skupine opijata, pri čemu je mišljenje vještaka psihijatra da je njegova ovisnost o psihoaktivnim sredstvima bila od odlučujućeg značaja u počinjenju kaznenih djela te da postoji vjerojatnost da bi zbog te ovisnosti mogao ponoviti jednako ili slično kazneno djelo, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, koja je optuženiku i izrečena nepravomoćnom presudom.

Izložene okolnosti dovedene u vezu s činjenicom da je optuženik u ovom kaznenom postupku nepravomoćno osuđen da je u kratkom razdoblju od svega nekoliko mjeseci počinio čak tri kaznena djela protiv imovine (pokušaj razbojništva, razbojništvo i teška krađa), što ukazuje na upornost i kriminalnu volju u njegovom protupravnom postupanju, kao i to da je optuženik, prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen i bez imovine, predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju na to da na strani optuženika J. R. postoji neposredna i razborito predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba.

Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženika J. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 otkloniti iteracijska opasnost utvrđena na njegovoj strani, dok se svrha istražnog zatvora za sada ne bi mogla ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama, kako jamstvom, tako ni mjerama opreza, kako to valjano obrazlaže i prvostupanjski sud.

Značaj izloženih okolnosti nije doveden u sumnju žalbenim navodima optuženika da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od sedam mjeseci u značajnoj i dostatnoj mjeri utjecalo na njegovu svijest o društvenoj opasnosti činjenja kaznenih djela kao i posljedicama tog ponašanja. Ni tvrdnja optuženika da je tijekom tog vremena savjesno i

II Kž 360/15-4

disciplinirano slijedio upute zdravstvene službe vezane za provođenje njegove terapije, a što je rezultiralo poboljšanjem njegovog zdravstvenog stanja nije dovela u pitanje utvrđenu iteracijsku opasnost. Naime, vještakinja dr. I. P. Č. je na raspravi održanoj 6. listopada 2015. u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja s prijedlogom izricanja sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, uz napomenu da se kod optuženika ne može govoriti o trajnoj apstinenciji. Konačno, optuženik u žalbi ističe da je priznao počinjenje kaznenih djela zbog kojih je nepravomoćno osuđen, iskazao žaljenje te se korektno držao tijekom postupka. Međutim, te okolnosti su mu vrednovane prilikom odlučivanja o kazni kod donošenja osuđujuće presude.

Budući da ni ispitivanjem prvostupanjskog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. listopada 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.