Rev-1439/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1439/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz Z., koju zastupa D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. d.d. Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. prosinca 1997. godine broj Gž-6495/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 1996. godine broj Pn-439/95, u sjednici održanoj dana 20. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici da plati tužiteljici iznos od 7.200,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 22. svibnja 1996. godine do isplate i troškovima parničnog postupka u iznosu od 5.275,00 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 30. kolovoza 1992. godine na cesti R.-Z. tužiteljičin osobini automobil Volkswagen Golf, kojim je ona upravljala oštećen, u sudaru s osobnim automobilom "Jugo corall" kojim je upravljao D.B.

Utvrđeno je zatim da je osiguranik tuženice D.F., koji se kretao u koloni vozila sa tužiteljicom, svojim žutim golfom krenuo u pretjecanje, ali kako je naišao osobni automobil D.B. iz suprotnog pravca, on je zakočio, zbog mokre i kliske ceste se zanio udario u zaštitnu ogradu s lijeve strane ceste gledano na njegov i tužiteljičin smjer kretanja, a nakon toga je skretao prema desnoj strani, te se dva puta okrenuo na cesti i zaustavio na zaštitnoj ogradi s lijeve strane ceste.

Tužiteljica je tada kada je vozilo kojim je upravljao D.F. bilo usmjereno u desno, da bi izbjegla nalet na to vozilo smanjila brizinu i svojim vozilom skrenula u lijevo, te je pritom došlo do sudara s vozilom iz sprotnog smjera kojim je upravljao D.B.

Vještačenjem je posebno utvrđeno da se tužiteljica u trenutku kada je reagirala kočenjem kretala brzinom od oko 42 km/h, da tragovi kočenja pokazuju da prilikom kočenja nije došlo do zanošenja vozila, pa je vozilo tužiteljice skrenulo u lijevo okretanjem upravljača. Ovo ujedno ukazuje da je brzina vozila bila u skladu sa stanjem kolnika, jer tužiteljičino vozilo koje je bilo kočeno blokirajućim kotačima, nije došlo u zanošenje. Radnju skretanja kočenjem poduzela je radi zanošenja vozila golf žute boje, a ponašanje vozila žute boje nije bilo predvidivo.

Konačno je mišljenje vještaka, koje su sudovi prihvatili, da je tužiteljica skretanjem u lijevo i kočenjem postupila na način kako bi u takvoj prometnoj situaciji postupio prosječni vozač.

Vještačenjem je također utvrđena i visina štete na tužiteljičinom osobnom automobilu u iznosu od 7.200,00 kn.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno zaključili da je ovu prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženice D.F., te su pravilno primijenili materijalno pravo kada su naložili tuženici da plati tužiteljici iznos od 7.200,00 kn sa zateznom kamatom i parničnim troškom.

Svojim revizijskim prigovorima tuženica osporava činjenična utvrđenja sudova, što prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga revizija tuženice, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. studenog 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.