II Kž-484/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 484/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. L., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 28. studenog 2018. broj K-2/2015-106, o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog P. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. L., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 5. u vezi članka 98. st. 1. i 2. točke 4. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) produljena je primjena mjere opreza optuženom P. L. i to zabrana približavanja oštećenicima M. V., Z. P. i N. V. na udaljenost ne manju od 100 metara. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. mjeru opreza izvršava i nadzire Policijska postaja O. Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. L. po braniteljici Đ. L. odvjetnici iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene Kaznenog zakona“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine produljena mjera opreza, odnosno odredi jamstvo, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

II Kž 484/2018-4

Žalitelj u žalbi ističe kako činjenica da se optuženik pridržavao mjere opreza kroz razdoblje od godinu dana upućuje na to „da svako daljnje produljenje mjere opreza nema smisla“, a osobito iz razloga što se optuženi P. L. u međuvremenu preselio na adresu kod brata u O., dok oštećenici prebivaju u B. Žalitelj ujedno prigovara da je u pobijanom rješenju izostalo utvrđenje činjenica iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

Suprotno žalbenim prigovorima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora sukladno odredbi članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na postojanje posebne pretpostave za daljnju primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Opasnost od ponavljanja kaznenog djela sud u pobijanom rješenju pravilno nalazi u načinu počinjenja inkriminiranih kaznenih djela ubojstva u pokušaju naspram trojice oštećenika, koja su počinjena u vremenu provjeravanja po ranijoj pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću kojom je optuženik presuđen zbog kaznenog djela iz članka 335. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.), kao i u činjenici da se optuženik liječi pod dijagnozom PTSP-a. Navedene okolnosti i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upućuju na izrazitu upornost i visoki stupanj kriminalne volje u postupanju optuženika kritične zgode.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora u ovom konkretnom slučaju može ostvariti i daljnjom primjenom blažih mjera i to mjerom opreza zabrane približavanja oštećenicima M. V., Z. P. i N. V. na udaljenost ne manju od 100 metara, pri čemu okolnost da optuženik do sada nije prekršio mjeru opreza samo potvrđuje da ista ostvaruje svoju svrhu, dok okolnost da se optuženik u međuvremenu odselio iz B. gdje žive svi oštećenici u O. kod brata nije od utjecaja na daljnju primjenu ove mjere opreza.

Pri takvom stanju stvari, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjere opreza prema optuženom P. L. iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. i nadalje nužna te će se upravo primjenom te mjere, kao blaže mjere od istražnog zatvora, onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i oštećenih M. V., Z. P. i N. V. i otkloniti mogućnost ponavljanja djela.

Žalitelj se ujedno upućuje da trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., na što u žalbi neutemeljeno ukazuje.

U pogledu zamjene mjere istražnog zatvora jamstvom, kako se to žalbom predlaže, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.) mjera jamstva kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo ako je istražni zatvor protiv optuženika određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., odnosno zbog opasnosti od bijega, a što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4.

II Kž 484/2018-4

ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. prosinca 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kornelija Kallay Blažeković, v.r.

Ana Garačić, v.r.