I Kr-170/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, Ileane Vinja, Melite Božičević-Grbić, Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne podnesenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2011. broj Kv-I-22/11 (K-257/07), u sjednici održanoj 17. studenog 2011.,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-170/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2007. broj K-257/07, koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2008. broj I Kž-201/08, M. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U izrečenu kaznu osuđeniku je, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. studenog do 20. prosinca 2007.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 170/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, Ileane Vinja, Melite Božičević-Grbić, Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne podnesenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2011. broj Kv-I-22/11 (K-257/07), u sjednici održanoj 17. studenog 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev osuđenika M. V. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2007. broj K-257/07, koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2008. broj I Kž-201/08, M. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U izrečenu kaznu osuđeniku je, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. studenog do 20. prosinca 2007.
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnosi osuđenik osobno. U zahtjevu navodi kako je na izdržavanju kazne ocijenjen ocjenom uspješan, a i radno je angažiran. Osim toga, ponovno ističe kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, a posebno apostrofira činjenicu da je do sada neosuđivan. Navodi još da po izlasku s izdržavanja kazne planira zasnovati obitelj, raditi u vlastitom obrtu, a ističe i da su mu roditelji narušenog zdravstvenog stanja. Sve navedeno smatra novim okolnostima takve naravi da bi dovele do njegovog blažeg kažnjavanja, da su postojale u vrijeme suđenja. Predlaže da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske ublaži izrečenu kaznu.
Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznionici u G., a predvidivi istek kazne je 17. ožujka 2013.
I Kr 170/11-4
Sud prvoga stupnja, dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije, a negativno se o zahtjevu izjašnjavanju Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu kao i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u pisanom očitovanju.
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.
Odredbom čl. 414. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) propisano je da je ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
Okolnosti koje osuđenik ističe u podnesenom zahtjevu ili nisu nove ili nisu takve naravi da bi na bilo koji način utjecale na odmjeravanje kazne. Činjenica da je osuđenik radno angažiran na izdržavanju kazne kao i da je ocijenjen ocjenom uspješan nije od utjecaja na odluku o kazni. Osuđenik je već tijekom prvostupanjskog postupka izrazio kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, pa je to kao i okolnost da je do sada neosuđivan, sudu bilo poznato u vrijeme donošenja odluke o kazni, dakle nije ništa novo. Činjenica da osuđenik planira zasnovati obitelj i raditi u vlastitom obrtu nakon što izdrži kaznu zatvora ukazuje na pozitivan pomak u stavu osuđenika prema općeprihvaćenim društvenim vrijednostima ali to nisu okolnosti koje bi na bilo koji način utjecale na odluku o kazni. Okolnost što su roditelji osuđenika narušenog zdravlja (majka osuđenika boluje od angine pectoris a ocu je ugrađeni umjetni kuk te boluje i od bruha) okolnosti su koje zasigurno pogađaju osuđenika tijekom boravka na izdržavanju kazne. Međutim, iz Izvješća Centra za socijalnu skrb priključenog spisu predmeta proizlazi da su bolesti od kojih boluju roditelji osuđenika manje-više primjerene njihovoj životnoj dobi, još uvijek su pokretni i sposobni brinuti se o svojim potrebama. Zato niti zdravstveno stanje roditelja osuđenika nije okolnost takve naravi da bi na bilo koji način utjecala na visinu izrečene kazne.
Zbog svega navedenoga, budući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne predviđeni u čl. 414. ZKP/97, trebalo je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbiti i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97.
U Zagrebu, 17. studenog 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vlasta Patrčević, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.