III Kr-155/2013-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 155/13-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća i dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. B. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 292. stavak 1. alineja 4. i stavka 2. i dr. Kaznenog zakona odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Ivanić- Gradu od 10. svibnja 2011. broj K-278/09 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. prosinca 2012. broj KŽ-389/11, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 2013.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I/ Utvrđuje se da je zahtjev osuđ. N. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, preinačuje se po tom zahtjevu i po službenoj dužnosti u odnosu na osuđeno trgovačko društvo T. pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu, broj K-278/09 od 10. svibnja 2011. i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kž- 389/11 od 21. prosinca 2012., i na temelju članka 353. točka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97)

ODBIJA SE OPTUŽBA

. i A. rođene M., rođenog ... u S. G., općina K., s protiv osuđ. N. B., OIB …, sina Đ

prebivalištem u B., …, sa završenom … školom, … zaposlenja, H., državljanina R. H., sada na izdržavanju kazne,

da bi

1. u vremenu ... do ..., kao upravitelj „T.“ … iz I., u nakani da za svoju zadrugu ostvari novčanu dobit u znatnom iznosu, nakon što je pribavio 23 računa u iznosu 1.740.748,88 kn sa iskazanim porezom na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 382.964,74 kn, nije taj porez platio, oštetivši time državni proračun RH za navedeni iznos,

III Kr 155/13-9

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, pri izvršavanju obveze prema proračunima i fondovima, uskratio sredstva koja im pripadaju, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

2. u vremenu od ... do ... u I., kao upravitelj „T.“ … iz I., suprotno odredbama čl. 1., 7. i 10. Zakona o računovodstvu, odredbama čl. 23 stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, propustio otvoriti i voditi dnevnik i radnju knjigu te knjigu primljenih (ulaznih) i izdanih (izlaznih) računa za ... I ... godinu,

dakle, nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi,

čime da bi pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 4. i stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u daljnjem tekstu: KZ/97), a pod točkom 2. kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – opisano u članku 287. KZ/97, te

protiv osuđ. trgovačkog društva „T.“ …, MB …, sa sjedištem u I., …,

da bi

3. kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 1) koje je počinio I- okrivljeni N. B. kao upravitelj zadruge, pribavilo sebi nepripadnu dobit na štetu proračuna Republike Hrvatske i fondova u iznosu 382.964,74 kn,

dakle kao pravna osoba, po I okrivljeniku kao odgovornoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske korist, pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima, uskratilo sredstva koja im pripadaju, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korit i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

čime da bi počinilo kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 4. KZ/97 i članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

Na temelju članka 123. stavak 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Prekida se izvršenje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu, broj K-278/09 od 10. svibnja 2011. osuđen je N. B. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavak 1. alineja

III Kr 155/13-9

4. i stavak 2. KZ/97 i kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 287. KZ/97, a osuđenoj „T.“ …, izrečena je kazna ukidanja pravne osobe, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. u vezi stavka 1. alineja 4. KZ/97 i članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, koja su opisana u izreci ove presude. Županijski sud u Velikoj Gorici je svojom presudom broj Kž-389/11 od 21. prosinca 2012., potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik N. B. po branitelju Z. V., odvjetniku iz B., na temelju članka 517. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/13 i 56/13 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona u smislu odredbe članka 469. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Također u zahtjevu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, počinjenu u žalbenom postupku. Predloženo je da Vrhovni sud preinači drugostupanjsku presudu na način da usvoji zahtjev i oslobodi od optužbe I i II optuženike, a podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na temelju članka 518. stavak 4. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske pa je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske dostavio odgovor na zahtjev osuđenika, u kojem navodi da zahtjev smatra neosnovanim.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika N. B. je osnovan. U pravu je žalitelj kada tvrdi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud na njegovu štetu počinili povredu Kaznenog zakona propisanu odredbom članka 368. točka 3. ZKP/97 (što odgovara odredbi članka 469. stavak 1. točka 3. ZKP/08, kako to osuđenik navodi u zahtjevu), s obzirom na to da je u konkretnom slučaju bila isključena mogućnost kaznenog progona jer je stvar već pravomoćno presuđena.

Naime, zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik je priložio kazneni nalog Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda B., Odjela za prekršajni postupak od 19. prosinca 2010., pod brojem klase:UP/I-740-04/09-02/61, urudžbenog broja: 513-07-07/10-02, kojim su proglašeni krivima i kažnjeni osuđ. N. B., kao odgovorna osoba i upravitelj zadruge „T.“ te porezni obveznik „T.“ ... Okrivljenici su pod točkom 1. prekršajnog naloga proglašeni krivima jer su propustili utvrditi i predati prijavu poreza na dodanu vrijednost za obračunsko razdoblje od ... do ... i od ... do ..., čime su počinili prekršaj iz članka 18. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Pod točkom 2. istog naloga proglašeni su krivima jer su propustili obračunati porez na dodanu vrijednost na izvršene oporezive isporuke u razdoblju od 18.09.2007. do 28.12.2007. na osnovicu u iznosu od 575.764,00 kuna te u razdoblju od 01.01.2008. do 31.05.2008. na osnovicu u iznosu od 1.164.984,88 kuna (ili ukupno 1.740.748,88 kuna), a ukupni iznos poreza na dodanu vrijednost, koji nisu obračunali iznosi 383.060,66 kuna (126.764,00 kuna na osnovicu od 575.764,00 kuna + 256.296,66 kuna na osnovicu od 1.164.984,88 kuna), čime su počinili prekršaj iz članka 17. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. U točki 3. osuđenici su proglašeni krivima jer su propustili utvrđenu i dospjelu obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 415.976,43 kuna platiti najkasnije do 25. prosinca 2008., čime su počinili prekršaj iz članka 19. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Pod točkom 4. proglašeni su

III Kr 155/13-9

krivima jer su u razdoblju poslovanja od ... do ... propustili knjižena i druga evidentiranja u poslovnim knjigama obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, čime su počinili prekršaj iz članka 55. stavak 1. Općeg poreznog zakona. Prekršajni nalog postao je pravomoćan 27. ožujka 2010.

Usporedbom prekršaja opisanih pod točkama 1., 2. i 3. prekršajnog naloga s opisom kaznenog djela iz točke 1. pravomoćne presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu od 10. svibnja 2011. broj K-278/09, utvrđeno je da su radnje izvršenja inkriminiranih djela kao i posljedice identične, što više u prekršajnom nalogu je kriminalna zona nešto šire zahvaćena (u točki 3. ovršno porezno rješenje je od 13. studenog 2008.). Prema prekršajnom nalogu osuđenici nisu utvrdili (točka 1. prekršajnog naloga) niti obračunali (točka 2. prekršajnog naloga) porez na dodanu vrijednost u razdoblju od 01.01.2007. do 31.05.2008. a u točki 1. presude je obuhvaćeno razdoblje od 04.08.2007. do 30.06.2008., dok je osnovica za obračun obveze plaćanja na dodanu vrijednost u obje odluke iskazana u istom iznosu 1.740.748,88 kuna (575.764,00 kuna + 1.164.984,88 kuna - prema prekršajnom nalogu). Slijedom navedene osnovice osuđenici nisu platili porez na dodanu vrijednost koji prema prekršajnom nalogu iznosi 383.060,66 kuna (126.764,00 kuna + 256.296,66 kuna), a u pravomoćnoj presudi 382.964,74 kune, dakle 95,92 kuna manje. Konačno pod točkom 3. prekršajnog naloga je navedeno da osuđenici nisu platili dospjelu obvezu poreza na dodanu vrijednost prema ovršnom poreznom rješenju u iznosu od 415.976,43 kune niti do 25.12.2008., a uskrata plaćanja poreza na dodanu vrijednost obuhvaćena u točki 1. pravomoćne presude. Prema tome u dvije odluke su osuđenici, i to osuđeni N. B. kao odgovorna osoba i upravitelj zadruge te osuđena „T.“ …, kao porezni obveznik, proglašeni krivima za neispunjavanje obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost čime je uzrokovana šteta za državni proračun Republike Hrvatske.

N. B. i „T.“ … su pravomoćnom presudom osuđeni također jer su knjigovodstvene poslove obavljali suprotno odredbama Zakona o računovodstvu, Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu za dodanu vrijednost. Svrha pravilnog knjigovodstva, utvrđena člankom 2. stavak 7. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj 146/05), a ta je da omogući trećoj stručnoj osobi uvid u poslovne događaje koji se moraju se moći pratiti prema njihovu nastajanju, s naglaskom na potpuno, točno, pravodobno i uredno knjiženje i druga evidentiranja. Prema prekršajnom nalogu, osuđenici nisu postupali na propisani način, jer je inspekcijskim nadzorom u … zadruzi, kako je to navedeno u prekršajnom nalogu, utvrđeno da računu nisu izdavani kronološkim slijedom, da nedostaju izlazni računi (koji su kao ulazni računi pronađeni kod drugog poreznog obveznika) i konačno da u kontroliranom razdoblju osuđenici uopće nisu ustrojili Knjige ulaznih i izlaznih računa, protivno odredbi članka 55. stavak 1 Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00). Od navedenih propusta osuđenika, propuštanje otvaranja i vođenja poslovnih odnosno knjiga pa i onih za evidenciju

ne primljenih (ulaznih) i izdanih (izlaznih) računa je opisano pod točkom 2. pravomoć presude. Dakle, radi se o istim radnjama odnosno propuštanjima, koja su u konačnici rezultirala neudovoljavanjem obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost iz točke 1. pravomoćne presude odnosno točaka 1., 2. i 3. prekršajnog naloga.

Pravna osoba, „T.“ …, je pod točkom 3. pravomoćne presude proglašena krivom zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju na način da je pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima, uskratila sredstva koja im pripadaju, a sa ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi. Drugim riječima pravna osoba je osuđena da je

III Kr 155/13-9

neispunjavanjem obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost (u iznosu navedenom u točki 1. izreke pravomoćne presude od 382.964,74 kune) uskratila sredstva proračunima i fondovima te ujedno sebi pribavila znatnu imovinsku korist. Prekršajnim nalogom pod točkom 3. izreke, pravna osoba je proglašena krivom što kao porezni obveznik nije platila porez na dodanu vrijednost, niti nakon što je ovršnim poreznim rješenjem (s obzirom na propust oboje osuđenika da sami utvrde, obračunaju i predaju prijavu poreza na dodanu vrijednost), a na temelju provedenog nadzora, ta obveza utvrđena i dospjela, što predstavlja štetu za državni proračun, a korist na strani pravne osobe.

Prema tome, je riječ u suštini o identičnim inkriminacijama odnosno propustima osuđenika opisanima u obje odluke, u prekršajnom i kaznenom postupku, s neznatnim razlikama, koje nisu od utjecaja na zaključak da se radi o istoj stvari („idem“). Ti su propusti (neuredno i sa zakonom neusklađeno knjigovodstvo) u obje odluke isti kao i njihova posljedica – neispunjenje obveze na plaćanje poreza na dodanu vrijednost, što predstavlja uskratu za državni proračun, što u biti predstavlja društvenu vrijednost koju štite prekršajne i kaznene odredbe primijenjene u konkretnom slučaju.

Osuđeniku N. B. je prekršajnim nalogom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 18.000,00 kuna, zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana, a rješenje o zamjeni postalo je pravomoćno 09. listopada 2012. „T.“ … izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 36.000,00 kuna, koju je bila dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga.

S obzirom na sve navedeno, posebno činjenicu da je prekršajni nalog postao pravomoćan 27. ožujka 2010., u konkretnom slučaju je povrijeđen kazneni zakon jer su prije donošenja presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj K-278/09 od 10. svibnja 2011. i njezine pravomoćnosti (21. prosinca 2012.), osuđenici već bili pravomoćno kažnjeni prekršajnim nalogom, za postupke odnosno propuste inkriminirane u navedenoj presudi. Time je ostvarena povreda kaznenog zakona opisana u članku 368. točka 3. ZKP/97 jer se radi o presuđenoj stvari.

Naime, treba istaći da, prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava, članak 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sadrži tri zasebna jamstva i propisuje - da nitko ne smije biti ponovno odgovoran da mu se sudi, - da mu se ne može ponovno suditi i - da ga se ne može ponovno kazniti za isto djelo. Dakle, članak 4. Protokola br. 7. nije ograničen na pravo da se dva puta ne bude kažnjen nego se proteže i na pravo da se dva puta ne bude kazneno gonjen i da se dva puta nekome ne sudi.

Iako je zahtjev za izvanredno preispitivanje podnio samo osuđenik N. B., ovaj sud je u smislu članka 429. u vezi članka 420. stavak 2. ZKP/97, postupio po službenoj dužnosti kao da je takav zahtjev bio podnesen u ime „T.“ …, jer se razlozi zbog kojih je donio odluku u korist osuđ. N. B. odnose i na osuđenu pravnu osobu.

S obzirom da je protiv osuđenika odbijena optužba, razlozi koje u zahtjeva ističe osuđ. N. B. a odnose se na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, počinjenu u žalbenom postupku, su bespredmetni pa stoga nisu niti razmatrani.

III Kr 155/13-9

Slijedom navedenog je na temelju članka 429. u vezi članka 422. stavak 1. ZKP/97 presuđeno kao pod točkom I izreke, a na temelju članka 428. stavak 5. ZKP/97 u odnosu na izvršenje kazne odlučeno je kao pod točkom II izreke ove odluke.

U Zagrebu 10. prosinca 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.