Legislator Case Law & Legislation
Pž-919/2010-3 AI generated

Court dismisses parking fine claim due to unconstitutional penalty clause for monetary obligations.

Case Number Pž-919/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Commercial Court of Croatia overturned a lower court's judgment ordering the payment of a 540 kn parking fine. The defendant argued that the municipal regulation imposing the fine was unconstitutional because it violated the prohibition on contractual penalties for monetary obligations. The court found the underlying municipal decision invalid following a Constitutional Court ruling and, applying the principle of non-retroactivity, declared the fine unenforceable.

Legislator headnote

AI generated

ZOO čl. 350. st. 3.; ZPP čl. 37. st. 2.; ZPP čl. 373. t. 3.; ZPP čl. 451. st. 3.; Ustavni zakon o Ustavnom sudu čl. 58. st. 5.; Ustavni sud odluka U-II/355/2007; U-II/1274/2006: When a lower court judgment relies on a provision declared unconstitutional by the Constitutional Court, the judgment must be set aside and the claim dismissed if the unconstitutional provision cannot be applied to the specific case.

Keywords

AI generated
unconstitutional penalty clause monetary obligations parking fine enforcement Constitutional Court ruling non-retroactivity principle contractual penalty prohibition civil procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
ZOO čl. 350. st. 3.
ZPP čl. 37. st. 2.
ZPP čl. 373. t. 3.
ZPP čl. 451. st. 3.
Ustavni zakon o Ustavnom sudu čl. 58. st. 5.
Odluka Ustavnog suda U-II/355/2007
Odluka Ustavnog suda U-II/1274/2006

Cited Case Law

AI generated
Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II/355/2007
Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II/1274/2006

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

44. Pž-919/10-3

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Jagodi Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 540,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-358/09 od 7. prosinca 2009., 29. listopada 2013.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-358/09 od 7. prosinca 2009., te se sudi:

Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević iz Zagreba poslovni broj Ovrv-20437/08 od 8. prosinca 2008. te se odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 540,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2008. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 190,80 kn i za naknadu parničnog troška u iznosu od 407,50 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

U pobijanoj je presudi održan na snazi citirani platni nalog kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 540,00 kn sa sporednim traženjima te je tužitelju dosuđen daljnji parnični trošak u iznosu od 407,50 kn. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev koji se odnosi na naplatu ugovorne kazne zbog parkiranja tuženikovog vozila na lokaciji koja predstavlja javno parkiralište, a suprotno uvjetima iz Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 20/05- u daljnjem tekstu: Odluka ). Zbog navedenog je pozivom na Odluku i na zaključak o iznosu ugovorne kazne te pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 37/05 i 41/08; dalje: ZOO) dosuđeno kako je navedeno. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. i 155.

Zakona o parničnom postupku.

Tuženik je protiv presude podnio žalbu ističući kao žalbeni razlog pogrešnu primjenu materijalnog prava. Smatra da je sud propustio primijeniti odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II/355/2007 od 10. prosinca 2008. kojom se ukidaju kao neustavne odredbe odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja na temelju koje je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim. Naime, žalitelj ističe da se ugovorna kazna ne može ugovoriti za novčane obveze. Predlaže ukinuti presudu, odnosno tužbeni zahtjev ocijeniti neosnovanim i u tom smislu presudu preinačiti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda pri čemu je sud po službenoj dužnosti pazio i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Presudu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenicu da se utuženi iznos odnosi na naplatu ugovorne kazne sukladno Odluci. Naime, nesporno je utvrđeno da je tuženikovo vozilo bilo parkirano na javnom parkiralištu na kojem su način i naplata parkiranja uređeni citiranom Odlukom i to u vrijeme njezina važenja, tj. 2. i 3. studenoga 2007.

Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava je ostvaren, jer žalitelj osnovano ukazuje na nesuglasnost odredaba sporne Odluke s odredbama Zakona o obveznim odnosima, prema kojima se ugovorna kazna ne može ugovoriti za novčane obveze. U tom smislu žalitelj se pravilno poziva na odredbu čl. 350. st. 3. ZOO-a, koji je bio na snazi u vrijeme utvrđene povrede ugovora o parkiranju, u studenom 2007. godine.

Naime, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II/1274/2006 je pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom i ukinuti su pojedini članci Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 13/08) i to upravo oni članci koji se odnose na naplatu ugovorne kazne za povredu ugovora o parkiranju, dakle, glede ugovorene ugovorne kazne za neizvršenje novčane obveze. Iz sadržaja obrazloženja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je tome sudu podnijet prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom upravo Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja objavljene u „Službenom glasniku Grada Zagreba“ broj 20/05 na koju se sud poziva u ovoj pravnoj stvari, a kako je u međuvremenu Gradska skupština Grada Zagreba navedenu odluku zamijenila odlukom identičnog sadržaja objavljenom u „Službenom glasniku Grada Zagreba“ broj 13/08, to je Ustavni sud Republike Hrvatske, po dopuni prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, ocjenjivao sadržajno identične članke iz važeće odluke na dan donošenja odluke, odnosno 17. ožujka 2009.

Na taj način je sud ocjenjivao ustavnost i zakonitost sadržajno identičnih članaka i iz ranije odluke na temelju koje je sud donio odluku, a što je sukladno odredbi čl.

56. st.

1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske prema kojoj Ustavni sud Republike Hrvatske može ocjenjivati ustavnost i zakonitost drugog propisa iako je isti prestao važiti, ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije proteklo više od godine dana. Naime, Odluka na temelju koje je sud donio pobijanu presudu je prestala važiti upravo 26. rujna 2008., a kada je stupila na snagu nova odluka identičnog sadržaja, čiji je sadržaj Ustavni sud Republike Hrvatske u pogledu naplaćivanja ugovorne kazne za novčane obveze ocijenio nezakonitim te je te odredbe ukinuo. Kako je žalitelj pravilno ukazao na nezakonitost odredbi drugog propisa sa zakonom, a na tom drugom propisu je sud temeljio odluku, to je sukladno odredbi čl.

58. st.

5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu valjalo preinačiti. Naime, odredbom čl.

58. st.

5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske je propisano da se u postupcima u kojima do dana stupanja na snagu odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske kojom se zakon odnosno drugi propis ukida nije pravomoćno odlučeno, a taj se drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, da se ukinuti propis neće primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Kako iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/1274/2006 proizlazi da su ukinute odredbe Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja koje se odnose na naplatu ugovorne kazne za novčane obveze prestale važiti 31. prosinca 2009., to je jasno da se navedeni članci odluke ne mogu primijeniti na konkretnu situaciju.

Ovdje valja reći da bi prema odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, i za slučaj kada se pojedini propis zbog prestanka važenja odnosno isteka roka od godine dana nakon prestanka važenja više ne bi mogao ocjenjivati pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, valjalo primijeniti odredbu čl. 37. st. 2. tog Zakona prema kojoj, kada sud u postupku utvrdi da drugi propis koji treba primijeniti nije suglasan s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj ima neposredno primijeniti zakon, a to bi u ovom slučaju bila odredba čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da se za novčane obveze ne može ugovarati ugovorna kazna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava je pobijanu odluku valjalo preinačiti, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević poslovni broj Ovrv-20437/08 od 8. prosinca 2008. ukinuti.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno kako je navedeno.

U Zagrebu 29. listopada 2013.

SUDAC

JAGODA CRNOKRAK, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik