Rev-1320/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1320/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Karlovačka industrija obuće "K. " iz K., koju zastupa punomoćnik J.K. radnica tužitelja, protiv tuženih S.Š. i R.Š. iz K., ... , sada nepoznatog boravišta koje zastupa staratelj za poseban slučaj Stevo Vrlinić, odvjetnik u Karlovcu, radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 13. siječnja 1993. godine posl. br. Gž-33/93, kojom je odbijena žalba tuženih i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 13. listopada 1992. godine posl. br. P-1089/92, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih S.Š. i R.Š. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 13. listopada 1992. godine posl. br. P-1089/92 suđeno je:

"Usvaja se otkaz stanarskog prava, u odnosu na tužene Š.S. i Š.R., na stanu u K., .... , te su tuženi dužni ovaj stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju "K. " K., u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Karlovcu od 13. siječnja 1993. godine posl. br. Gž-33/93 odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženih sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u izjašnjenju na izjavljenu reviziju pobija osnovanost navoda revizije te predlaže da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Također ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP. Ovo iz razloga što pobijana presuda, suprotno tvrdnji revidenata sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa se pravilnost pobijane presude može valjano provjeriti.

Neosnovana je i tvrdnja revidenata da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se tako ostvario revizijski razlog propisan odredbom čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja prihvatio kao pravilna utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je na spornom stanu tužitelj davatelj stana na korištenje a tuženici da su na istom nositelji stanarskog prava,

- da tuženici ne koriste sporni stan počev najkasnije od XII. mjeseca 1991. godine kada su napustili stan i više nisu ni dolazili u stan niti se interesirali za stan (ova odlučna činjenica utvrđena je po nižim sudovima saslušanjem svjedoka koji su imali neposrednih saznanja o napuštanju stana od strane tuženih),

- da sporni stan koriste temeljem rješenja o dodjeli stana na privremeno korištenje prognanici i to od I. mjeseca 1992. godine (obitelj M.H. ) kojima se tuženici također nisu javljali u svezi s mogućnošću da koriste sporni stan.

Na tako utvrđeno činjenično stanje niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja na otkaz stanarskog prava i iseljenje tuženih iz spornog stana. Ovo iz razloga što prema odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86 i 22/92 - dalje: ZSO) davatelj stana na korištenje može otkazati stanarsko pravo nositelju stanarskog prava ako nositelj stanarskog prava zajedno s članovima porodičnog domaćinstva prestane koristiti stan dulje od šest mjeseci bez opravdanog razloga.

Kako je u postupku pred nižim sudovima utvrđeno da su tuženici prestali koristiti sporni stan te da nekorištenje stana od strane nositelja stanarskog prava traje duže od šest mjeseci time da tuženici nisu dokazali postojanje opravdanih razloga za nekorištenje stana to proizlazi da su se ostvarile zakonske pretpostavke za otkaz stanarskog prava temeljem čl. 99. st. 1. ZSO.

Pritom valja navesti da u situaciji kada su ostali stanovnici u zgradi gdje se nalazi sporni stan unatoč ratnim zbivanjima bili u mogućnosti koristiti i koristili svoje stanove za stanovanje tada ni tuženici nisu imali opravdanje za nekorištenje spornog stana.

Zbog navedenih razloga, po ocjeni ovoga suda, u postupanju nižih sudova nisu se ostvarili revizijski razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni revizijski razlozi koje revidenti navode u reviziji te je revizija tuženih primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.