Rev-1957/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1957/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratović i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. B. iz P., zastupane po punomoćniku A. Z., odvjetniku u P., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli od 13. siječnja 1997. godine br. Gž-344/96 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 25. svibnja 1995. godine br. P-966/93, u sjednici održanoj dana 26. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i to pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici na ime gubitna dohotka iz poljoprivrede, a zbog smrti supruga koju je prouzročio osiguranik tuženice isplati joj iznos od 173.160,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 1995. godine.

Pod točkom II. izreke istom presudom tuženica je dužna tužiteljici isplatiti iznos od 2.746,44 kn s odgovarajućim zakonskim zateznim kamatama i to od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, a sve pobliže označeno u toj presudi s osnova gubitka u uzdržavanju koji se očituje u razlici između porodične mirovine i onog što bi pokojni suprug trošio na tužiteljicu da je živ od svoje plaće iz redovnog radnog odnosa.

Ujedno je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 18.525,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda pod II. izreke, kao i odluka o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženice te preinačena prvostupanjska presuda u točki I. izreke na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice do iznosa od 114.552,00 kn, dok je s preostalim dijelom odbijena (iznosom od 58.608,00 kn).

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud ukine drugostupanjsku odluku, podredno da je preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, kao što je i presudio prvostupanjski sud.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a koje činjenice ni među strankama nisu sporne proizlazi slijedeće:

- da se je suprug tužiteljice smrtno stradao u prometnoj nesreći dana … godine, i da je tuženica u obvezi naknaditi nastalu štetu,

- da je uz redovni radni odnos pokojni suprug tužiteljice bavio poljoprivrednom djelatnosti kroz slobodni plasman proizvoda na tržištu i kroz kooperaciju s Puljankom",

- da bi iz poljoprivredne djelatnosti da je suprug živ se ostvarivao godišnji čisti prihod od kolovoza 1987. do rujna 1994. godine u iznosu od 10.800 DEM ili mjesečno 900 DEM,

- da bi udio tužiteljičina supruga u tim prihodima bio 60%, a tužiteljice (kroz faktični rad u poljoprivredi) 40 %,

- da neovisno od toga, jer nema glavnog nositelja poljoprivredne proizvodnje i organizatora te proizvodnje, a tužiteljica više realno nema mogućnosti da tu proizvodnju oživi taj se prihod u domaćinstvu više ne ostvaruje.

No, sporno je i u ovoj fazi postupka koliki je gubitak same tužiteljice.

Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da kako ni sav utvrđeni čisti godišnji prihod iz poljoprivredne proizvodnje ne bi ostajao tužiteljici, da štetnog događaja nije ni bilo, jer bi dio išao na osnovne potrebe njezinog supruga (40%), a dio za zajedničke troškove njihova domaćinstva (20%), pa bi tužiteljici ostajalo 40% od tog prihoda, to joj naknada za izgubljenu dobit u poljoprivredi može pripasti samo u tom omjeru.

Revidentica stoga u tom dijelu neosnovano pobija zaključak drugostupanjskog suda, pozivajući se na stajalište prvostupanjskog suda da se gubitak tužiteljice sastoji u omjeru od 60% čistog prihoda, naprama 40%, što bi pokojni suprug trošio na sebe.

Pritom revidentica zanemaruje okolnost da se dio prihoda trošio i na zajedničko kućanstvo, što prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio, pa je stoga drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i tužiteljici dosudio samo onaj dio očekivanih prihoda koji bi suprug odvajao za tužiteljicu da je živ, a to je po stajalištu ovog suda 40%.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a niti je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. rujna 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.