Rev-3665/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3665/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske u Zagrebu, spram tuženika Č.H. i M.H., oboje iz D., P.Z. …, i s punomoćnikom S.J., odvjetnikom u D., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog (sada Županijskog) suda u Dubrovniku od 6. srpnja 1993. godine, br. Gž- 390/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 31. ožujka 1993. godine, br. P- 380/92., u sjednici održanoj dana 1. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Dubrovniku prihvaćen je tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava tuženicima na stanu u D., ul. P.Z. br. …., ulaz 1, kat 3, u naravi dvosobni stan površine 51 m5, pa je tuženicima naloženo da stan slobodan od osoba i stvari predaju tužitelju.

Okružni sud u Dubrovniku odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavili su tuženici reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog za preinaku presuda na način da tužbeni zahtjev bude odbijen.

Tužiteljica nije dala odgovor na reviziju, a nadležni državni odvjetnik predložio je da revizija bude odbijena.

Revizija nije osnovana.

Utvrdivši da su tuženici: a) do ljeta 1991. g. samo povremeno dolazili u stan i to preko ljeta, a stalno živjeli u Mostaru, b) da od ljeta 1991. g. nisu više uopće dolazili u stan, i c) da nije bilo opravdanih razloga za nekorištenje stana, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava i naložili tuženicima iseljenje i predaju stana tužiteljici.

Pravilno je s obzirom na data utvrđenja primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev prihvaćen. Razlozi koje navode tuženici za nekorištenje stana ne stoje. U prvom redu zato što stan nisu koristili za stanovanje, već samo za povremeni boravak i prije ljeta 1991. g., a nakon toga potpuno prestali koristiti stan, iako za to nije bilo opravdanog razloga. Oni su, naime, prema utvrđenju sudova mogli doći u stan već u siječnju 1992. g. kad je prestala blokada Dubrovnika, što nisu učinili, već i nadalje nastavili živjeti u Mostaru i time pokazali da im stan u Dubrovniku treba samo za ljetni boravak. Slijedom izloženog zaključiti je da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je tužbeni zahtjev prihvaćen, a kako tuženici nisu ukazali konkretno ni na jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a niti je utvrđeno da bi bila počinjena ona procesna povreda na koju revizijski sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP - N.N. br. 53/91), trebalo je temeljem čl. 393. ZPP reviziju kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 1. travnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.