IV Kž-55/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-55/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Neve Šibl, kao članova vijeća i tajnice u odjelu Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumljičenih D. M. i D. M. zbog kaznenih djela iz čl. 137. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja S. - B. G..m.b.H., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 1998. godine, br. Kv-847/98. (Kio-927/97.), u sjednici održanoj dana 28. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenog kao tužitelja S. G.m.b.H..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom oštećenog kao tužitelja za provođenje istrage protiv osumljičenika D.M. zbog kaznenih djela iz čl. 137. st. 2., čl. 129., čl. 207. u vezi čl. 206. KZRH, sud prvog stupnja odbio je navedeni zahtjev, te istodobno odbacio istražni zahtjev protiv osumljičene D.M. zbog kaznenih djela iz čl. 137. st. 1. i 2., čl. 129., čl. 207. u vezi čl. 206. KZRH. Protiv toga rješenja podnio je žalbu oštećenik kao tužitelj putem svoga branitelja V.R., odvjetnika iz Z., i predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je, u smislu čl. 190. st. 3. ZKP odbio zahtjev oštećenika kao tužitelja S. G.m.b.H. za provođenje istrage protiv osumljičenog D.M. zbog kaznenih djela prijevare iz čl. 137. st. 2. i utaje iz čl. 129. KZRH, te krivotvorenja isprave iz čl. 207. u vezi čl. 206. KZRH, jer i po nalaženju ovog suda drugog stupnja iz podataka, sadržanih u predmetu spisa, ne proizlazi osnovana sumnja, da bi se u djelastnostima osumljičenika stekla bitna obilježja kaznenih djela koja mu oštećeni kao tužitelj stavlja na teret.

Naime, osumljičenik D.M. kao direktor tvrtke S.P. sklopio je trgovinski ugovor s oštećenim 12. kolovoza 1994. godine, po kojem ugovoru on kao koncesionar preuzima od 1. rujna 1994. godine zastupanje tvrtke S. G.m.b.H. u Hrvatskoj s dosadašnjim i budućim prodajnim programima uz priznavanje ograničenog prava na naplatu (toč. 4. ugovora), po kojem ugovoru su poslovali.

Osumljičenik je kao direktor tvrtke S.P. d.o.o. kao zastupnik oštećene tvrtke prodao tvrtki G. iz S. jedan stroj za iznos od 229.952,84 DEM uvećan za 5.000 DEM za produženu garanciju, stroj je kupcu isporučen, a prva rata kupovne cijene prema ugovoru iznosila

je 106.920 DEM koja je trebala biti plaćena odmah, dok su ostale rate dospijevale nakon toga mjesečno. Navedeni stroj, hidraulički bager s gusjenicom najprije je bio izložen na Zagrebačkom velesajmu, a nakon toga ga je optuženik prodao tvrtki G, koja tvrtka je osumljeniku platila dio kupovne cijene, no, taj novac osumljeničenik nije uplatio tvrtki S. G.m.b.H. jer je od toga iznosa platio carinu, prijevoz i ostale dadžbine, kao što je u sudskom spisu vidljivo iz priložene dokumentacije.

Tijekom 1995. godine, tvrtka G. raskinula je ugovor sa poduzećem osumlječenika zbog nesređenih odnosa između poduzeća osumljičenika i oštećenika tako da je poduzeće G. sklopilo izravni ugovor sa oštećenim i tamo nastavili sa istim poslovati. Oštećenik je kod sebe imao 54 akceptna naloga koje dugo nije slao na naplatu, a kad je to učinio u lipnju 1996. godine, sa žiroračuna poduzeća osumljičenika skinuto je 180.000,00 kn tako da je tvrtka osumljičenika izvjesno vrijeme bila u blokadi, a nakon toga osumlječenik je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo tužbu s privremenom mjerom, pa je Trgovački sud prihvatio takav prijedlog osumljičenika, te odredio privremenu mjeru kojom je Zavodu za platni promet Podružnica Z. zabranjeno da sa žiroračuna osumlječenika poduzeća S.P. isplati bilo koja potraživanja po akceptnim nalozima koja već ima na naplati, pod brojevima koji su u privremenoj mjeri navedeni, a dok se ne razriješi situacija oko međusobnih potraživanja između tvrtke osumljičenika i oštećenih.

Prema naprijed iznesenom proizlazi da ne postoji osnovana sumnja da bi osumljičenik doveo u zabludu oštećenika, i to u njegovom ponašanju nema elemenata kaznenog djela prijevare, a niti kaznenog djela utaje, već se ovdje u stvari radi o građansko-pravnom odnosu koji će biti riješen kod Trgovačkog suda u Zagrebu.

Nije u pravu ni žalitelj ni onda kada u žalbi prijevarnu namjeru osumljičenika traži i vidi u tome što je osumljičenik dostavio Zavodu za platni promet određeni broj akceptnih naloga na koji je stavljen žig koji ne odgovara žigu prijavljenom na ZAP-u, jer iz priložene dokumentacije uopće nije vidljivo koja potraživanja oštećenika kao tužitelja su trebala biti s tim akceptnim nalozima pokrivena jer je oštećenik posjedovao veći broj akceptnih naloga koja je u jednom času pokušao naplatiti, a što je osumljičenik spriječio s tužbom trgovačkom sudu koji je njegovu tužbu usvojio u tom pravcu da je donio privremenu mjeru, kao što je naprijed navedno.

Nesporno je da između osumljičenika i oštećenog kao tužitelja postoji određeni spor oko međusobnih dugovanja, osumljičenik priznaje u svojoj obrani da je oštećeniku kao tužitelju dužan određeni iznos za stroj koji je isporučen tvrtki G. iz S., a koji dug nije vratio radi spora koji vodi s oštećenikom, međutim, unatoč postojanja toga dugovanja još uvijek ne znači da u ponašanju optuženika ima elemenata kaznenog djela kao što oštećenik kao tužitelj u svojoj žalbi tvrdi, a prvostupanjski sud je opravdano zaključio da se ne radi niti o kaznenom djelu prijevare niti o kaznenom djelu utaje, već o građansko- pravnom odnosu.

Što se tiče kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 207. u vezi čl. 206. KZRH oštećenik kao tužitelj nije podnosio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu u Zagrebu, niti se državno odvjetništvo o tome očitovalo, pa s obzirom na tu okolnost oštećenik ne može biti supsidijarni tužitelj podnoseći istražni zahtjev, jer o tome nije prethodno odlučio državni odvjetnik. Krivotvorenje isprave iz čl. 207. u vezi čl. 206. KZRH sastojalo bi se u tome što je osumljičenik od ZAP-a izmijenio pečat svoje tvrtke radi čega je određeni broj akceptnih naloga vraćen oštećeniku kao tužitelju, a što je već naprijed navedeno, no sam oštećenik navodi da je do izmjene pečata došlo radi promjene nazivlja ulica u gradu Z. (list 3. sipa).

Što se tiče osumljičene D.M. valja navesti da protiv nje prethodno nije podnesena kaznena prijava državnom odvjetniku, pa nije bilo mogućnosti da državni odvjetnik odlučuje o eventualnoj kaznenoj odgovornosti ove osumljičenice radi čega je u tome dijelu istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja opravdano odbačen.

U Zagrebu, 28. veljače 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.