Revr-611/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 611/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. V. iz K. M., zastupane po punomoćnici G. M., pravnoj zastupnici SSSH, Ured V. županije, protiv tuženika B. L. d.o.o., T., zastupanog po punomoćnicima M. K. i L. H., odvjetnicima iz O. društva „K., H. i U.“, odvjetnicima u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž 286/07 od 7. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P 671/06 od 11. prosinca 2006., u sjednici održanoj 22. siječnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž 286/07 od 7. svibnja 2007. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P 671/06 od 11. prosinca 2006. kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu od 21. ožujka 2006., te zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave i naknada štete u iznosu od 10.216,12 kn.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP). Predmetnom tužbom tužiteljica je istakla tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici svojom Odlukom od 21. ožujka 2006., a u svezi s time i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, te isplatu naknade štete, obrazlažući to time da nije počinila povrede radne obveze koje joj se stavljaju na teret, što više da je bila uznemiravana na poslu time što su joj stavljeni na teret propusti koje je počinila u poslu, iako smatra da takve propuste čine i drugi radnici, odnosno da se mogu dogoditi i svakom drugom radniku.

Nižestupanjskim presudama odbijen je tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja i zaključka da su bile ispunjene pretpostavke u smislu odredaba čl. 113. st. 1. alineja 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03, 142/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst) za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice.

U svezi s tim, na temelju rezultata provedenih dokaza, utvrđeno je da je u radu tužiteljice dolazilo do propusta i pogrešaka na što je višekratno upozoravana i to opravdano, budući je postupala protivno zahtjevima posla, odnosno uobičajenim pravilima.

Takvo postupanje tužiteljice s pravom je ocijenjeno kao skrivljeno ponašanje u smislu citiranih zakonskih odredaba čl. 113. alineja 3. Zakona o radu, što znači da su postojali razlozi za redoviti otkaz koji je tuženik dao tužiteljici nakon, kako je također utvrđeno, zakonito provedenog postupka prije otkazivanja.

Drugostupanjski je sud, prihvaćajući pri tome i ocjenu prvostupanjskog suda, naveo obrazložene razloge glede žalbenih navoda tužiteljice o navodnom uznemiravanju na poslu (čl. 2.b. Zakona o radu) pri čemu je uzeo u obzir sadržaj navoda tužiteljice u tom pravcu tijekom postupka, kao i one iznesene u žalbi, s pravom zaključuju da su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani pri čemu treba naglasiti da opravdano upozorenje radnika na propuste u poslu ne može imati značenje uznemiravanja radnika, kako to pogrešno tumači tužiteljica.

Drugostupanjska presuda sadrži zaista obrazložene razloge o svim odlučnim okolnostima, pri čemu je odgovoreno i na odlučne žalbene navode tužiteljice, pa stoga nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kad je tužbeni zahtjev odbijen (čl. 385. st. 1. i 2. ZPP). Reviziju je stoga kao neosnovanu trebalo odbiti pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.