Rev-569/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 569/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J., sina A. iz R., kojeg zastupa punomoćnik F. O., odvjetnik u I., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel Imotski, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2920/07

od 30. kolovoza 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom br. P-714/06 od 7. prosinca 2006., u sjednici održanoj 22. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja J. A. koji glase:

1. Utvrđuje se da je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme između Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane RH i tužitelja J. A. sina A. iz R. B. s danom 1. 09. 1996. g.

2. Dužan je tuženik tužitelju u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti na ime neisplaćenih plaća iznos od 3.000,00 kn mjesečno počev od 01. 01. 2000. g. pa do podizanja ove tužbe ili ukupno 250.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli mjesečni iznos počev od 5-og u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate.

3. Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana. II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku na ime troškova postupka iznos od 15.000,00 kn."

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog svih razloga predviđenih odredbom čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz obveze tuženice na plaćanje troškova postupka uključivši i trošak revizije, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U ovoj pravnoj stvari revizija nije dopuštena, po čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP pa je drugostupanjski sud u izreci svoje presude dopustio izjavljivanje revizije, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP.

Drugostupanjski sud nije precizno formulirao pravno pitanje zbog kojeg je dopustio reviziju, ali iz sadržaja odluke jasno je zbog kojeg pravnog pitanja je revizija dopuštena.

To pitanje tiče se pravnog značaja vojne iskaznice tužitelja, glede njegovog radnopravnog statusa, a s obzirom na tužiteljevu tvrdnju da se nalazi u radnom odnosu s tuženicom, koju dokazuje vojnom iskaznicom.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP kad je riječ o reviziji po dopuštenju drugostupanjskog suda revizijski sud je u ispitivanju zakonitosti i pravilnosti odluke ograničen na ono pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena. Stoga reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP revizijski sud nije ni razmatrao. Predmetni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je u radnom odnosu kod tuženika od 1. rujna 1996. i da se obveže tuženicu isplatiti mu mjesečnu plaću od 3.000,00 kn za razdoblje od 1. siječnja 2000. do dana tužbe, ili ukupno 250.000,00 kn, tužitelj temelji na tvrdnji da je kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, i to kao pripadnik 66. pukovnije Hrvatske vojske, u spomenutom razdoblju za tuženicu obavljao poslove diljem Republike Hrvatske i da mu za obavljeni rad tuženica nije isplatila plaću.

Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim temeljeći odluku na stajalištu da tužitelj nije bio u radnom odnosu sa tuženicom, a da vojna iskaznica u kojoj se navodi da je djelatnik Ministarstva obrane nije dokaz o postojanju tog radnog odnosa.

Prema odredbi čl. 11. u odnosno vrijeme važećeg Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95, 33/95) mirnodopski sastav oružanih snaga čine djelatne vojne osobe, službenici i namještenici, kadeti i ročnici, a prema odredbi čl. 12. istog Zakona djelatne vojne osobe stupaju u oružane snage aktom o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovorom o djelatnoj vojnoj službi, a službenici i namještenici na način određen propisima o državnim službenicima i namještenicima.

Prema odredbi čl. 34. istog Zakona djelatna vojna osoba ima vojnu iskaznicu kojom dokazuje pripadnost oružanim snagama, a prema odredbi čl. 1. Pravilnika o vojnoj iskaznici ("Narodne novine", broj 57/91) vojna iskaznica je javna isprava kojom se dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci.

Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP javnom ispravom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Međutim, sukladno odredbi st. 3. istog članka, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

S obzirom na utvrđenje da tužitelj nije stekao status vojne osobe, odnosno službenika ili namještenika Ministarstva obrane, koji se stječe pod uvjetima i na način propisan zakonom, nižestupanjski sudovi osnovano su zaključili da radni odnos stranaka nije zasnovan.

Slijedom navedenog proizlazi da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena pravilno ocijenjeno i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.