Gž R-188/2015-2 · Županijski sud u Splitu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Blaženke Rilov Ćurin, kao predsjednice vijeća te sutkinje izvjestiteljice Sovjetke Režić i Katije Blaće, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u K. S. protiv tuženika O. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu Pr 690/14 od 3.lipnja 2015., u sjednici vijeće održanoj 24. rujna 2015.,
Legislator headnote
AI generatedGž R-188/2015-2 · Županijski sud u Splitu: Stoga je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-188/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Blaženke Rilov Ćurin, kao predsjednice vijeća te sutkinje izvjestiteljice Sovjetke Režić i Katije Blaće, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u K. S. protiv tuženika O. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu Pr 690/14 od 3.lipnja 2015., u sjednici vijeće održanoj 24. rujna 2015.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 17. rujna 2014. te odluke od 14.listopada 2014. kojom je odbijen njen zahtjev za zaštitu prava, kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad.
Istom odlukom tužiteljica je obvezana na naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 2.500,00 kn.
Žali se tužiteljica, pobijajući presudu u cijelosti iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH ,123/08, 57/11 i 25/13-dalje:ZPP) s prijedlogom da bude preinačena odnosno ukinuta
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti (dopuštenosti) tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora koju je tuženik donio 17. rujna 2014. U kojoj se pozvao na poslovno uvjetovane (gospodarske i organizacione) razloge koji su rezultirali prestankom potrebe za radom tužiteljice.
Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio da je tužiteljica, svega dva dana nakon donošenja te odluke, dakle, prije nego je ona postala pravomoćna s tuženikom zaključila Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u kojemu je konstatirano postojanje sporne odluke o otkazu ugovora o radu, ali i suglasnost tužiteljice da joj radni odnos kod tuženika prestane temeljem tog otkaza. Tim su sporazumom regulirana i ostala pitanja koja se tiču prava tužiteljice iz radnog odnosa: otkazni rok, naknada plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka u kojemu nije trebala raditi kao i pitanje otpremnine. Posebno je u toč. VI. Sporazuma navedeno da se tužiteljica odriče prava traženja zaštite (kod poslodavca i suda) protiv odluke o otkazu.
Unatoč činjenici što se tužiteljica izrijekom odrekla prava na pobijanje odluke o otkazu, ona je, 2. listopada 2014. (trinaest dana nakon potpisivanja spomenutog Sporazuma ) podnijela zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu u ovom sporu.
Prvostupanjski je odbio tužbeni zahtjev, u bitnom stoga što polazi od uglavka Sporazuma o odricanju tužiteljice od prava na pobijanje odluke o otkazu, smatrajući da se ne radi o nedopuštenom uglavku, ali i zbog toga što se ona sa poslodavcem sporazumjela o prestanku radnog odnosa.
Ugovor o radu , prema dikciji čl. 112. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) prestaje na temelju otkaza (toč.7.), ali i na temelju sporazuma radnika i poslodavca(5.). Pojmovno se i suštinski ta dva načina prestanka ugovora isključuju jer je otkaz manifestacija volje samo jedne, a sporazum obiju ugovornih stranaka. Iako u Sporazumu koji su stranke zaključile nakon što je već bila donesena odluka o otkazu, tužiteljica prihvaća da joj radni odnos kod tuženika prestaje na temelju odluke o otkazu, takva se izjava može tumačiti kao njeno prihvaćanje ponude otkaza ugovora, iz čega slijedi zaključak da je u konkretnom slučaju do prestanka radnog odnosa došlo temeljem postignutog, pisanog sporazuma tužiteljice i tuženika. Zbog toga tužiteljica ne može s uspjehom pobijati otkaz s kojim se „suglasila“, a pogotovo to ne može činiti pozivajući se na očiglednu pogrešku sadržanu u Sporazumu u kojemu se navodi pogrešni datum odluke o otkazu (16. umjesto 17. rujna 2014.).
Stoga je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena.
U Splitu 24. rujna 2015.
Predsjednica vijeća:
Blaženka Rilov Ćurin, v. r.