Rev-213/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 213/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. i M. M., oboje iz M., oboje zastupani po punomoćniku V. Š., odvjetnici iz V., protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2218/04 od 15. prosinca 2004. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-427/01 od 05. svibnja 2004. godine, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2218/04 od 15. prosinca 2004. godine, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P- 427/01 od 05. svibnja 2004. godine.

Tom je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na predaju pokretnina opisanih u točki 1 izreke prvostupanjske presude ili isplatu iznosa od 602.390,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže specificiranim u tužbenom zahtjevu i izreci prvostupanjske presude tužitelji su obvezani platiti tuženoj parnični trošak u iznosu od 9.555,00 kuna.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog povrede materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelji su zatražili predaju odnosno naknadu štete za koju tvrde da su im nanijeli pripadnici Hrvatske vojske koristeći nekretnine čiji su suvlasnici tužitelji, a to je kuća u V. N. S.. Tužitelji da su napustili kuću u lipnju 1991. godine, a tvrde da je Hrvatska vojska počela koristiti navedeni objekt sa svim stvarima u objektu u listopadu 1991.godine, da je objekt predan tužiteljima 30. lipnja 1998. godine, ali da su bile uništene ili odnesene sve pokretnine koje se navode u tužbi, a da je došlo i do oštećenja nekretnina i okoliša zbog čega traže naknadu štete u utuženom iznosu.

Prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje, a njegovu ocjenu utvrđenja u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, da tužitelji nisu dokazali da bi predmetne pokretnine uništili odnosno otuđili pripadnici Hrvatske vojske, uzimajući u obzir i to da nisu dokazali da bi pripadnici Hrvatske vojske već tijekom listopada 1991. godine, započeli koristiti objekt tužitelja, kako to tvrde tužitelji odnosno da nije bilo i drugih korisnika objekta i nakon što su ga tužitelji napustili u lipnju 1991. godine.

Što se tiče zahtjeva s naslova naknade štete zbog otklanjanja oštećenja objekata, odnosno okoliša, na temelju Zapisnika iz 1998. godine o primopredaji građevine utvrđeno je, a što je izričito navedeno u tom zapisniku, kako je stanje objekata, dvorišta, garaže, fasade, krovišta, terase i ograde oko objekta ispravno.

Uz to prvostupanjski i drugostupanjski sud pozivaju se i na odredbe čl. 3. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, pa s obzirom da je predmetna imovina korištena o strane vojnih postrojbi Hrvatske vojske tijekom i u svezi s Domovinskim ratom zaključuju da bi šteta koji ovom tužbom potražuju tužitelji nedvojbeno imala karakter ratne štete.

Slijedom svega izloženog, utvrđuju i zaključuju da tužitelji nisu dokazali da bi bile ispunjene pretpostavke za odgovornost tužene u predmetnom slučaju.

Svojim ponovljenim revizijskim tvrdnjama da su upravo pripadnici Hrvatske vojske otuđili, odnosno oštetili imovinu tužitelja, tužitelji u stvari osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, koji prigovor ne mogu s osnovom iznositi u reviziji (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje ZPP), a također ponovljena tvrdnja tužitelja da na području gdje su se nalazile nekretnine nije bilo ratnih operacija, sama po sebi nije pravno odlučna u okolnostima konkretnog slučaja, za ocjenu postojanja odnosno nepostojanja ratne štete.

Reviziju je stoga trebalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbe čl. 393. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 31. siječnja 2006. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.