K-240/2016-35 · Općinski kazneni sud u Zagrebu

Poslovni broj 29. K-240/16-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Gradiški Lovreček, uz sudjelovanje zapisničara Mirne Pratengrazer, u kaznenom predmetu protiv okrivljene K.L., zbog kaznenog djela iz članka 140 stavak 1 Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-3269/15 od 02. prosinca 2015. godine, nakon održane javne rasprave, u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Tatjane Papp, oštećenog I.J. okrivljene K.L. te braniteljice okrivljene po službenoj dužnosti M.U. odvjetnice u zamjenu za D.U., odvjetnika u Z., dana 16. prosinca 2016. godine,

p r e s u d i o j e

Okrivljena K.L. OIB..., kći B. i R. rođ. K., rođena … u Z., s prebivalištem u Z., državljanka RH, po zanimanju stručni suradnik za TV, film i kazalište, zaposlena, s mjesečnim primanjima od 1.500,00 kuna bruto, rastavljena, majka dvoje maloljetne djece u dobi od 16 i 14 godina, vlasnica automobila Renault Twingo proizveden 1998.godine, neosuđivana,

k r i v a j e

što je

- u vremenskom razdoblju od početka 2014. do 10. listopada 2015., u Z., s ciljem ostvarivanja ljubavne veze i zajedničkih susreta s tadašnjim poslodavcem I.J., što je on odbijao, učestalo mu putem SMS-a i e-maila slala poruke u kojima je navodila da se želi naći s njim privatno, da su oni sudbinski vezani, da ima za njega poruke od Boga i posebni Božji dar, na što joj je I.J. eksplicitno rekao da ne želi ništa s njom privatno, naglasio da je njihov odnos isključivo poslovan te ju je zamolio da mu prestane slati poruke, no unatoč tome što je isti odbijao s njom kontaktirati i susretati se, nastavila mu slati poruke inzistirajući na privatnom susretu, pozivala ga kod sebe u kuću kako bi imali trenutke privatnosti, dolazila mu u ured i ostavljala poklone, te 7. veljače 2015. poslala e-mail poruku svim zaposlenicima L. t., neistinito se predstavljajući kao N.Đ., navodeći da je ljubavnica I.J., zatim 5. listopada 2015. poslala e-mail poruku svim zaposlenicima L.t. sa slikom obnaženog muškog spolovila navodeći da joj je predmetnu sliku poslao oštećeni I.J. te 10. listopada 2015. poslala e-mail poruku na razne adrese poslovnih partnera oštećenog navodeći da joj je oštećeni poslao obnaženu sliku muškog spolovila, koje cjelokupno postupanje okrivljene je kod oštećenog I.J. izazvalo osjećaj uznemirenosti i zabrinutosti za osobnu sigurnost, kao i za poslovni ugled,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme nastojala uspostaviti neželjeni kontakt s drugom osobom i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje - opisano i kažnjivo po članku 140 stavak 1 KZ/11,

pa se temeljem članka 140 stavak 1 KZ/11 okrivljena K.L.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te se temeljem članka 56 KZ/11 okrivljenoj K.L.

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ukoliko okrivljena K. L. u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko postupa sukladno izrečenoj joj sigurnosnoj mjeri.

Na temelju članka 73 KZ/11 okrivljenoj K.L. se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA oštećenog I.J., OIB…, s prebivalištem u Z.,

u trajanju od 5 (pet) godina.

Na temelju članka 58 stavak 5 KZ/11, ako okrivljena K.L. krši zabranu određenu joj sigurnosnom mjerom, sud može izrečenu joj uvjetnu osudu opozvati i odrediti izvršenje kazne na koju je osuđena.

Na temelju članka 54 KZ/11 okrivljenoj K.L. se, za slučaj opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora na koju je osuđena ima uračunati vrijeme lišenja slobode po uhićenju dana 11. i 12. listopada 2015. godine

Na temelju članka 148 stavak 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13 i 152/14, dalje: ZKP/08) okrivljena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145 stavak 2 točka 6 ZKP/08, u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, koji joj se iznos nalaže uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te trošak iz članka 145 stavak 2 točka 8 ZKP/08, nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, čiji će iznos biti određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

Uvodno citiranom optužnicom, ODO Zagreb optužilo je okrivljenu K.L. za učin kaznenog djela protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje - opisano i kažnjivo po članku 140 stavak 1 KZ/11.

Pozvana očitovati se o osnovanosti optužbe, okrivljena K.L. navela je kako se ne smatra krivom za terećeno joj kazneno djelo.

Tijekom dokaznog postupka, sud je u svojstvu svjedoka ispitao oštećenog I.J.(list 158- 160 spisa), nadalje svjedoke G.K. (list 169-170 spisa), B.K. (list 170-171 spisa), I. Ž. K. (list 179-180 spisa), D.L. (list 180 spisa), Ž.M. (poleđina lista 180-181 spisa) te N.Đ. (list 185-186 spisa). Razgledan je spis te je izvršen uvid u dokumentaciju koja spisu prileži pa je tako pročitana slijedeća pisana dokumentacija: izvješće o uhićenju i dovođenju od 11. listopada 2015. godine (list 3-5 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave do riječi "prijavitelj izjavljuje" (list 7 spisa), prijedlog za progon (list 9 spisa), ispis e-maila i fotografije mobitela (list 11-30 spisa te listovi 32-66 spisa), izjava (list 31 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrda broj 1003753 (list 70-71 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari (list 103-107 spisa).

Na kraju dokaznog postupka, a prije iznošenja obrane okrivljene K.L. izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za istu s lista 130 spisa te prekršajne evidencije s lista 131 spisa.

U obrani, okrivljena K.L. je pri prvom ispitivanju, u bitnome navela da se za vrijeme dok je radila za društvo L.t.d.o.o. između nje i direktora I.J. stvorio prijateljski odnos. Iz te je firme otišla, prvo zbog I.Z. (sada Ž.K.) s kojom je bila u sukobu jer se ova osjećala ugroženom zbog činjenice što je okrivljena imala veliko iskustvo i bila najbolji komercijalist u firmi. Zna da je N.Đ. bila ljubavnica direktora, jer je direktora vidjela kako odlazi sa svojim autom iz D., gdje stanuje N.Đ. Ističe da je N. poslala mail početkom 2015. godine, u kojem govori o svemu vezano uz odnos s direktorom. Sigurna je da je s direktorom komunicirala sve od veljače pa do listopada 2015. godine, time da je on koristio lažne Facebook profile i e- mailove koji nemaju veze s njegovim imenom i prezimenom, a koje je otvarao kako bi mogao s njom komunicirati. Potpuno je uvjerena i sigurna da je upravo s njim komunicirala na Facebook-u, a kada je komunicirala s ovim raznim profilima. Nikada nije imala fizički odnos s I.J., imala je samo ovaj emocionalni i ovu emotivnu vezu, a na pitanje što misli zašto nije došlo do fizičkog kontakta, odgovara da ona poznaje direktora I.J. dobro i da je on strašljiv i nepovjerljiv i da prije stupanja u fizičku vezu mora biti sa svime upoznat, pa smatra da zato nije došlo do veze između njih dvoje.

Tijekom rasprave, okrivljena K.L. je na kraju dokaznog postupka iznijela obranu, kada je navela da je u L.t. počela raditi u listopadu 2011. godine temeljem natječaja i vlastitih kvalifikacija te iskustva. Do kraja 2014. godine radila je u L.t., ali u intervalima. Smatra da je iznimno dobro radila. U odnosu na izjavu koju je potpisala (list 31 spisa) navodi da se dan ili dva prije te izjave čula s I.J. koji je na nju jako vikao, jer mu je rekla da zna da je on u seksualnoj vezi s N.Đ., ali ga je molila da ju pusti odraditi do kraja sezonu 2014. godine, budući je rastavljena, majka dvoje djece i ima zdravstvenih problema.

On je stvarno ružno vikao pa je u strahu došla na posao i tada je pred nju stavio izjavu, pred svjedocima M. i G., te ju tražio da to pročita u sebi, a čitajući izjavu, došla je do dijela s kojim se nije slagala, i to gdje se navodi da je bila bezobrazna prema kolegama, pa je rekla da to ne želi potpisati, na što joj je oštećeni rekao da onda izlazi iz firme. 10ak ga je sekundi gledala, a na kraju je odlučila da joj je materijalna egzistencija bitna pa je izjavu potpisala. Ostala je odraditi do kraja sezonu, a neko je vrijeme bila jedini komercijalist.

Na kraju joj je rečeno da više ne može raditi i da je to kraj poslovnog odnosa pa joj je isplaćena provizija, a za drugi dio provizije sastala se s oštećenim na kavi te joj je rekao da je najbolje da mu se više ne obraća, a na upit može li ga nazvati, on joj je rekao da ga ne zove. Nakon mjesec i pol, na njen privatni mail… kako se zvala firma koju je imala, dobila je mail s izjavom N.Đ. da je ona direktorova ljubavnica, no to ona nije napisala, ne zna tko je to napisao, ali sa sigurnošću zna da je N. imala taj njen privatni mail. Nakon toga, zaposlila se kod konkurencije i nije više kontaktirala oštećenog.

Negdje u ožujku 2015. godine dobila je zahtjev na svoj Facebook profil od jednog muškarca, koji je imao strano ime i komunicirao na engleskom, no iz prepiske je shvatila da se radi o oštećenom. Naime, on nije ni skrivao u komunikaciji da bi bio to on, budući je pričao o nekim stvarima koje je evidentno mogao znati samo on. Inače, direktoru je slala pisma, ali to su bila obična ljubavna, jednostavna pisma, u kojima nema nikakvih prijetnji i to je slala od 2012. do 2014. godine, kroz koje je vrijeme normalno za njega radila te je on znao za njene osjećaje, ali on joj nikada nije rekao da to ne želi, da želi da prestane, da mu više ne piše pisma te ju je svaki put ponovno zapošljavao.

Da ju je zamolio da mu ne piše, više nikada ne bi ništa napisala jer ne želi biti nametljiva.

Dalje u obrani navodi da joj se 2015. godine direktor I.J. obraćao preko raznih profila te s njom komunicirao, da bi onda isprovocirao svađu, zatvorio jedan profil pa otvorio novi, putem kojeg bi opet s njom komunicirao. Zajedničko u svoj toj komunikaciji bilo je to da nisu ništa trebali jedan drugome puno objašnjavati, da je on sve znao o čemu god bi ona pričala, bilo privatno, bilo poslovno, time da se ona u toj komunikaciji obratila i riječima "I.", a on na to uopće ne bi pitao tko je to ili slično, tako da je sigurna da je to bio on, dok je komunikacija većinom bila na engleskom.

U kolovozu ili rujnu 2015. otvoren je natječaj u L.t. za radno mjesto pa se javila na jednu mail adresu koju su počeli koristiti u toj međusobnoj komunikaciji s tim lažnim profilima te je rekla da joj treba posao i da ju ima u vidu, na što joj je s tog maila odgovoreno "ok", bez pitanja kakav posao i zašto. Uglavnom, on je sve znao. Ona mu se obratila na hrvatskom, a on je njoj odgovorio na engleskom. Kako je otvoren koji Facebook profil s kojeg ju je kontaktirao, tako joj je paralelno slao e-mail adresu s tim istim imenom profila na koji ga može kontaktirati.

Na taj su način komunicirali i Facebook-om i mailom. Sve je to trajalo do 01. listopada 2015. godine, kada je na tu mail adresu koja joj je poslana preko zadnjeg Facebook profila za koji je sigurna da je zapravo bio I.J., napisala "znaš da nemam posao, da nemam za egzistenciju", ali nije dobila nikakav odgovor. U tom je trenutku shvatila što ti profili znače te je sigurna da je to radio I.J. koji je očito mislio da je ona napisala ono prvo pismo, adresirano od N.Đ., pa ju je htio isprovocirati da to prizna. Tada je bila u situaciji da je posuđivala doslovno za hranu, a on joj se nije očitovao o zaposlenju te je bila toliko isfrustrirana njegovim ponašanjem, koji se njoj osvećivao za nešto što nije napravila te je, želeći opravdati svoju egzistenciju i da kaže što se doista u firmi događa, napisala i poslala drugi mail.

Odmah je shvatila da je pogriješila te da je i sebi zatvorila vrata u toj branši, a napravila je i određenu štetu društvu L.t. Uvjerena je da je slika spolovila koju je poslala, u stvarnosti slika I. spolovila, jer se na slici vidi prst, a ona je sigurna da je to njegov prst, dok je sliku dobila s jednog od profila za kojeg je sigurna da je otvorio I.J. Nikada između njih nije bilo fizičkog odnosa niti je takvo što tvrdila. Na pisma joj nikada nije odgovarao, ali je znala da je pisma primio i otvarao. Nikada joj nije rekao da mu njezini osjećaji ne pašu i da ih ne želi, ali joj nije rekao niti da ih želi.

Ništa joj nije značila činjenica da nije odgovorio ni na jedno pismo, jer ju je, naime, svaki puta ponovno zaposlio u firmi. Do kraja 2014. godine bili su u poslovnim, ali i prijateljskim odnosima. Naime, od 2011. do 2014. godine tri ili četiri puta bili su na piću. Mailove je slala na…, jer zna da mu je to poslovna adresa.

Na pitanja oštećenog navela je da su bili dva puta na kavi striktno vezano uz posao, da se dogovore kada će doći raditi i jednom kada joj je oštećeni dao papire, a dva puta bili su na piću nevezano uz posao. Na piću nisu razgovarali o ljubavnom, intimnom ili seksualnom životu, već općenito o poslu. Na pitanje kako se moglo raditi o afektu kada je mail poslan klijentima, ako je pet dana ranije u mailu poslanom svim djelatnicima firme bilo prijetnje da će biti "sranja", da će se dogoditi još nešto gore za slučaj prijave, navela je da sada ne zna što je točno pisalo u tome mailu, ali zna da je bilo u afektu i na rubu egzistencije. Nije točno da je krala klijente drugim komercijalistima, ni da bi nakon nje promet rastao, odnosno nije točno da je ona kriva za pad prometa firme jer je svoj posao ona radila dobro. I dalje tvrdi da je na fotografiji spolovilo oštećenika, jer tvrdi da je to njegov prst, a zna kako izgleda njegov prst budući mu je nebrojeno puta vidjela prste. Točno je da se na slici vidi da čovjek ima bijele čarape, a ne može odgovoriti na pitanje kakve čarape nosi oštećeni jer to ne zna. Nije točno da bi joj oštećeni ikada prije nego je prestala kod njega raditi govorio da prestane s bilo kakvim uznemiravanjem, odnosno da mu ne šalje pisma. Točno je da je upravo ona molila oštećenog da ju vrati na posao 2012. i 2013. godine, apelirajući na činjenicu da ima djecu i da im nema što dati za jesti te da je bolesna. Nije točno da bi oštećeni uvjetovao primanje na posao time da odnos bude striktno poslovan i da mu se ne obraća u drugom smislu. Na pitanje koje su to činjenice iz mailova, a koje bi znali smo oštećeni i okrivljena temeljem kojih je zaključila da se radi o oštećenom, govori na primjer činjenica da ona ima djecu, činjenice da su joj djeca u to vrijeme imala određene godine, da je ta osoba znala što je ona radila u L.t. Nadalje, kada bi ga oslovila s "I.J.", on se nije bunio, taj s kojim je komunicirala. Sve je to, komunikacija, išla nekako normalno, i nije bilo puno potpitanja. Zato je bila sigurna tada, a i danas je sigurna, da je te profile otvarao upravo oštećeni. Točno je da je u ožujku 2015. godine bio sastanak kada ju je oštećeni zvao da dođe u firmu i tražio od nje da prestane i točno je da joj je rekao da te profile ne otvara on, ali mu ona to nije vjerovala.

Nakon navedenog, okrivljena je izjavila da dalje na pitanja neće odgovarati.

Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući provedene dokaze, svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u vezu s obranom okrivljene K.L., ovaj sud nalazi nesporno utvrđenim da je okrivljena K.L. ostvarila sva zakonom propisana konstitutivna obilježja terećenog joj kaznenog djela iz članka 140 stavak 1 i 2 KZ/11.

Glede vremenskog razdoblja u kojem je djelo počinjeno, iz iskaza oštećenog I.J. jasno i nesporno proizlazi da je sve ovo trajalo kroz period od gotovo dvije godine, zaključno sa zadnjim mailom koji je poslan 10. listopada 2015. godine. Navedeno potvrđuje i svjedok B.K. koji jasno u svom iskazu navodi da je putem pričanja oštećenog I.J. upoznat s događajima i činjenicom da je okrivljena K.L. oštećenom I.J. slala SMS-ove, mailove, pisma kroz duže vrijeme, otprilike kroz dvije godine, doduše ne svakodnevno, ali povremeno, kroz neko vrijeme bi se to dešavalo, pa bi stalo, pa bi se opet ponovilo i nastavilo. I sama okrivljena K.L. u svojoj obrani navodi da je od 2012. godine do 2014. godine oštećenom I. J. slala ljubavna pisma, da ju je oštećeni I.J. tražio da potpiše određenu izjavu, nakon koje je i dalje kroz 2015. godinu ona slala i poruke i e-mailove oštećenom I.J. Iz navedenog sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena K.L. oštećenom I.J. učestalo slala SMS i e-mail poruke u vremenskom periodu od početka 2014. pa do listopada 2015. godine.

Da je u istima, želeći ostvariti ljubavnu vezu i susrete, okrivljena K.L. navodila da se s oštećenim I.J. želi naći privatno, da su sudbinski vezani, da za njega ima poruke od Boga i posebni Božji dar te da je s istim nastavila i nakon što joj je oštećeni I.J. jasno rekao da s njom ne želi ništa privatno i da je njihov odnos isključivo poslovan te da s njom neće kontaktirati i susretati se, utvrđuje se u prvom redu iskazom oštećenog I.J., a potvrđuje se iskazima svjedoka B.K., Ž.K. te djelomično i svjedokinje G.K., dok zapravo ni sama okrivljena K.L. u cijelosti ne spori da je s oštećenim I.J. nastavljala komunikaciju i nakon što joj je rekao da on to ne želi.

Tako u svom iskazu I.J. jasno, dosljedno i decidirano glede ovih okolnosti navodi da se odlučio prijavu podnijeti (iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave proizlazi da je podnesena 05. listopada 2015. godine) nakon što je okrivljena K.L. kao kulminaciju dužeg ružnog perioda u kojem mu je slala razne brojne SMS-ove i mailove i, unatoč njegovim molbama i pristojnim traženjima, nije prestala, poslala mail svim djelatnicima firme L.t. d.o.o. u kojem je fotografija muškog spolovila za kojeg se tvrdi da je njegovo. U periodu prije tih mailova, pokušao je u više navrata s okrivljenom K.L. sjesti i porazgovarati te joj objašnjavao da nema nikakvih želja u odnosu na nju, da s njom ne želi biti niti kontaktirati van posla, no ona je neobjašnjivo ustrajala na slanju mailova i SMS-ova.

Kroz 2014. i 2015. godinu dobivao je desetke mailova i SMS-ova, u kojima mu K.L. izjavljuje ljubav, želju da bude s njim, pozivala ga u kuću, patronizira mu navodeći da zna što je najbolje za njega, da će im biti lijepo, da su sudbinski vezani te da ima poruke od Boga za njega, da je ona Božji dar za njega, sve unatoč činjenici što s njegove strane prema njoj nije bilo nikakvog maila, SMS-a niti izjave, pa ni dodira prstom koji bi mogao naznačiti ikakvu konotaciju da bi on s njom htio imati išta van poslovne sfere. Radilo se o mailovima na dvije do tri stranice, koji su slani van radnog vremena u jutarnjim ili večernjim satima i koji jednostavno nemaju veze sa zdravim razumom.

Smatra da mu je jedina krivica što nije reagirao odmah u početku na grubi način, već je strpljenjem i molbama da prestane pokušao ishoditi da ovome bude kraj, međutim njegove riječi nisu naišle na plodno tlo. Kroz 2015. godinu od okrivljene K.L. je dobivao SMS-ove koji nisu imali nikakvog smisla, sve dok je nije pozvao na jedan sastanak, kada je shvatio iz njenih riječi da ona smatra kako je on kontaktira putem raznih Facebook profila, a onda kada mu pošalje SMS, da on ne želi komunikaciju. Nikada u životu nije imao Facebook profil te je protivnik koncepta društvenih mreža, što joj je jasno rekao, dok je potpuno nelogično da bi je on kontaktirao Facebook-om, a uživo kontakt ne bi htio.

Sve je on to njoj pokušavao objasniti te upirati na zdravi razum, međutim ona je govorila da se on boji intime i da je uvjerena da je to on. SMS-ovi koje je dobivao nisu mu imali nikakvog smisla, dok na tom sastanku nije dobio od nje uvid u Facebook korespondenciju za koju okrivljenu K.L. nikako nije mogao uvjeriti da to nije on. To su bile poruke sadržaja u smislu da bi joj on obećao brinuti se o njoj i djeci, a da zašto onda s njom ne želi kontaktirati, kako može biti takav, a ona je divna i krasna i ne želi iskoristiti sliku, za što do zadnjeg maila nije ni znao o kakvoj je slici riječ.

To je ignorirao, no nakon jednog maila koji je bio potpuno iracionalan i van pameti, tražio je da dođe u firmu na sastanak, te je tada vidio tu Facebook korespondenciju. Mailovi koje je dobivao kroz 2014. godinu toliko su ga iznenadili da je tražio okrivljenu K.L. da u prosincu 2014. godine potpiše izjavu u kojoj potvrđuje da s njim nije imala ništa i da ju nije ni taknuo, sve ovo bojeći se da jednom ne bi došlo do neke lažne prijave. Naime, bilo je to u zadnjem kvartalu godine, koji je firmi izuzetno bitan, budući se bavi poslovnim poklonima, a u to vrijeme intenzivirali su se mailovi i SMS-ovi od strane okrivljene, zbog čega ju je tada također pozvao na jedan sastanak, to je bio prvi sastanak, te je u prisutnosti B.K. i G.K. potpisala izjavu (u spisu se izjava nalazi na listu 31).

U početku je sve trpio jer je bio pogođen samo njegov mir te je razmišljao da se radi o ženi, samohranoj majci dvoje djece kojoj treba posao i nadao se da će završetkom njenog radnog odnosa kod njih, a to je kraj 2014. godine, završiti i ova agonija, međutim kada se desila ova eskapada s mailovima od 05. listopada 2015. godine, tada je shvatio da sada trpe i ostali djelatnici firme jer je mail poslao na sve njih te da to neće prestati i stoga se obratio policiji za pomoć. U odnosu na ove okolnosti, iskaz oštećenog I.J. potvrđuje iskaz svjedoka B.K. koji iskazuje da mu je I.J., kod kojeg je u to vrijeme radio, pokazao SMS-ove i e-mailove koje mu je slala okrivljena K.L. te mu rekao za pisma i poklone koje je dobio, a prepričao mu je i razgovor te pustio snimku razgovora u kojem moli K.L, ovdje okrivljenu, da prestane s takvim ponašanjem i kontaktima te je pitao jesu li ikada išta imali, na što je ona odgovorila negativno.

Poznato mu je da je na poziv oštećenog I.J., okrivljena K.L. došla u firmu te su nekih 45 minuta razgovarali, postavilo se pitanje Facebook-a, a jasno je tada okrivljena K.L. rekla da između nje i I. nije bilo ništa te ga je napadala zašto s njom ne želi ništa, a putem Facebook-a komuniciraju, time da svjedok naglašava da I. uopće nema Facebook niti ju je kontaktirao. Ona mu je pokazivala neku komunikaciju putem Facebook-a, a on joj je jasno rekao da to nije bio on i da on s njom ne želi komunicirati te ne želi nikakvu vezu. I. je ovakvo ponašanje predstavljalo veliki problem, jer je to bila, takoreći, invazija, a unatoč svjedokovu savjetu da se obrati odvjetniku i sudu, nije htio ići na sud, zbog klijenata, ali i zbog svog prezimena i zna da mu je I. rekao da sve dok K., ovdje okrivljena, ne ide prema klijentima, da će s njom razgovorima pokušati učiniti da to prestane, no kada je došao mail na cijelu firmu, tada je I. "pukao film" jer je tu dovedeno pitanje egzistencije firme i svih zaposlenih, a najgore od svega je bilo to što nikada nije znao ni mogao znati kada će i što će se dogoditi od strane okrivljene K.L.

Iskaz oštećenog I.J. posredno potvrđuje i svjedok Ž.M. koji je kroz inkriminirano vrijeme radio u skladištu firme L.t. d.o.o. te je, kako sam navodi, bio u prijateljskim odnosima s okrivljenom K.L. Tako svjedok Ž.M. ističe da mu je poznato da je okrivljena K.L. na neki način proganjala I.J. te je znala nazivati svjedoka Ž.M. i dolaziti kod njega u skladište te ga je uvijek puno ispitivala privatne stvari o I. Rekao joj je da ne dolazi ukoliko će razgovarati o I., no ona bi svako toliko ipak razgovor dovela do I. Jednom mu je rekla da je čula Božji glas, da je stvorena za I. i on za nju, no on to, na žalost, nije shvatio ozbiljno. Jednom ga je prilikom I. pozvao da bude prisutan sastanku na kojem su bili i on i okrivljena K.L. te kolegica G. i bila je tamo i neka pisana izjava. Sjeća se da je I. govorio nešto u smislu da nikakav kontakt, pa ni dodir s K. nije imao, što je ona potvrdila te je nakon toga potpisala tu izjavu, a potpisao je i on kao svjedok, da je bio tamo prisutan K. se tada ponašala potpuno normalno i uobičajeno te nije protestirala niti jednom dijelu sadržaja izjave, a ne sjeća se da bi ona to odbijala potpisati. Bio je prisutan sastanku na kojem je više ljudi odlučivalo o tome hoće li okrivljena K.L. ostati u firmi ili neće i to nikako nije bila odluka samo direktora. Siguran je da I. nema Facebook profil, a ima jednu jedinu mail adresu.

Suglasno navedenom, G.K. iskazuje da je bila prisutna na jednom sastanku krajem 2014. godine, kada je direktor pitao okrivljenu K.L. da kaže jasno i otvoreno je li s njom imao ikakve intimne odnose, na što je okrivljena K.L. negativno odgovorila. Tada je direktor rekao da prima duže vrijeme SMS poruke od okrivljene K.L. i to čudnog sadržaja te ju je pred kolegama pitao da kaže je li s njom imao ikakav intiman odnos, kada je okrivljena K.L. izjavila da nikada prema njoj nije imao primisli ili radnje intimnog sadržaja, da joj nije obećavao nikakve odnose van posla, a na tom sastanku okrivljena K.L. nimalo nije djelovala kao da bi bila prisiljena potpisati nešto što nije točno, čak štoviše, bila je prpošna i vesela.

Iz obrane okrivljene K.L. zapravo nespornim se utvrđuje da je ona doista slala ljubavna pisma, a kroz 2014. i 2015. godinu SMS-ove i mailove oštećenom I.J., time da ona tvrdi kako joj on nikada nije rekao da to ne čini.

Imajući u vidu iskaz oštećenog I.J., izjavu s lista 31 spisa, iz koje jasno proizlazi da oštećeni I.J. traži prestanak takve i slične komunikacije (izjava je potpisana 10. studenog 2014. godine), mail s lista 34 spisa u kojem oštećeni I.J. 05. siječnja 2015. godine jasno traži od okrivljene K.L. da prestane s komunikacijom putem maila i SMS-a, tada je potpuno nesporno i nedvojbeno u ovom postupku utvrđeno da se radilo o u cijelosti neželjenom kontaktiranju oštećenog I.J. od strane okrivljene K.L. te da je oštećeni I.J. odbijao kako kontakt, tako i fizički susret s okrivljenom K.L.

Potpuno je nesporno da je 05. listopada 2015. godine okrivljena K.L. poslala e-mail poruku svim djelatnicima trgovačkog društva L.t.d.o.o. te da se u istoj poruci, kao privitak, nalazila fotografija muškog spolovila, za kojeg se u sadržaju maila tvrdi da je oštećenikovo. Jednako tako je nesporno da je 10. listopada 2015. godine takvu e-mail poruku okrivljena K.L. uputila na adrese raznih poslovnih partnera društva L.t.d.o.o. Navedene činjenice nesporne su već iz obrane okrivljene K.L. koja priznaje da je upravo ona poslala ove mailove, dok takvo što proizlazi iz iskaza svih ostalih ispitanih svjedoka.

Budući okrivljena K.L. spori da bi 07. veljače 2015. godine poslala e-mail poruku svim zaposlenicima L.t.d.o.o. predstavljajući se kao N.Đ., ova činjenica ukazuje se spornom, međutim iskazima svjedoka I.J., N.Đ. i Ž.M. nesporno se utvrđuje da je i taj e-mail, predstavljajući se kao N.Đ., zapravo poslala okrivljena K.L. Tako I.J. jasno navodi da je iz sadržaja maila i načina izražavanja siguran da je i ovaj mail uputila okrivljena K. L., dok N.Đ. u cijelosti spori da bi ga ona slala, a svjedok Ž.M., koji je prijatelj oštećenog I.J., ali isto tako i okrivljene K.L. s kojom je "prijatelj" na Facebook-u, nedvosmisleno iskazuje da je uvjeren da je taj mail napisala K.L. jer je iz sadržaja i teksta odmah zaključio da je to K.L. Nadalje, imajući u vidu naziv mailova od 05. i 10. listopada 2015. godine, koji oba u "subjectu" sadrže riječi "važna informacija" te naziv maila od 07. veljače 2015. godine koji u "subjectu" sadrži riječi "važna obavijest", jasno je uz ranije navedeno da je, iako to spori, i ovaj mail poslala upravo okrivljena K.L.

Sve izloženo u svojoj ukupnosti nedvojbeno je podobno kod svake prosječne osobe izazvati osjećaj uznemirenosti i zabrinutosti i za svoju osobnu sigurnost i za svoj poslovni ugled, a što je nesporno kod oštećenog I.J. i izazvalo. Tako oštećeni I.J. u svom iskazu navodi da je u ovom periodu bio uznemiren i zastrašen i jednostavno nije mogao shvatiti kako i zašto ne može doprijeti do mozga okrivljene i objasniti joj da ima krivu percepciju, te iako je u početku to trpio jer je bio pogođen samo njegov mir, nakon što je ovo prešlo okvire štete samo po njegov mir, nije mogao više biti strpljiv i trpjeti, već se obratio policiji za pomoć. Da se oštećeni I.J., vezano uz navedeno, osjećao uznemireno, ugroženo i zabrinuto, jasno je i iz iskaza svjedoka B.K. koji u svom iskazu govori da je oštećenom I.J. ovakvo ponašanje okrivljene K.L. predstavljalo veliki problem.

Iz svega ranije izloženog, nedvojbeno je da je okrivljena K.L., imajući u vidu vremenski period od gotovo dvije godine, što svakako predstavlja dulje vrijeme, uspostavljala i pokušavala uspostaviti kontakt s oštećenim I.J., koji on nije želio. Kako je iz iskaza oštećenog I.J. nesporno da ga je ponašanje okrivljene K.L. uznemiravalo, čak i šokiralo te izazvalo zabrinutost za poslovni ugled, utvrđeno je nadalje i to da je opisano ponašanje okrivljene K.L. kod oštećenog I.J. izazvalo tjeskobu i strah za vlastitu sigurnost. Slijedom navedenog, proizlazi utvrđenim i, po ocjeni suda, nedvojbeno dokazanim da je okrivljena K.L. svojim ponašanjem ostvarila sva objektivna obilježja terećenog joj kaznenog djela nametljivog ponašanja, iz članka 140 stavak 1 KZ/11.

Kako je pritom okrivljena K.L. znala i bila svjesna da oštećeni I.J. s njom ne želi kontakt izvan onoga koji su morali ostvarivati u poslu, jer joj je to oštećeni više puta jasno rekao, unatoč toj svijesti i znanju, ona poduzima sve ranije opisane radnje, upravo u namjeri da s oštećenim uspostavi kontakt, susrete i ljubavnu vezu za koje zna da nisu željeni, to je u ovom postupku nedvojbeno dokazano i to da je okrivljena postupala s izravnom namjerom na učin terećenog joj djela, čime je ostvarila i subjektivno obilježje inkriminacije.

Slijedom svega izloženog, budući je izvedenim dokazima nesporno utvrđeno da je okrivljena K.L., uz ostvarenje objektivnih, ostvarila i subjektivno obilježje terećenog joj kaznenog djela, to ju je ovaj sud za isto oglasio krivom.

Analizirajući obranu okrivljene K.L. ovaj sud istu nije prihvatio ni cijenio vjerodostojnom u dijelu u kojem okrivljena nastoji sebe ekskulpirati. Naime, sud nije poklonio vjeru okrivljenoj kada iskazuje da je uvjerena kako je kroz 2015. godinu putem facebooka komunicirala upravo s oštećenim, te da stoga daljnjim zaključivanjem, njeno slanje sms-a i e-mail-ova nije bilo neželjeno. Kada se razmotri cijeli dokazni materijal, kako personalni u prvom redu iskaz oštećenog, tako i materijalni - osobito onaj s listova 16 – 28 spisa, tada je potpuno jasno da je okrivljena znala da ne komunicira s oštećenim pod lažnim profilom, već s određenim osobama iz raznih dijelova svijeta. Tako iz komunikacije s listova 16 – 28 spisa jasno proizlazi da osoba s kojom okrivljena komunicira, a koja ju je tražila da mu dostavi mobitel, jasno i nedvosmisleno navodi kako on nije I., kako on uopće ne zna da Z. postoji na kugli zemaljskoj, a kamoli da bi u Z. živio, te kako je iz G., što više puta ponavlja. Suglasno navedenom proizlazi i iz iskaza oštećenog I.J. koji navodi da je na sastanku početkom 2015. godine, kada je po sadržaju poruka koje mu je slala okrivljena vidio da nešto ne valja, nedvosmisleno rekao okrivljenoj da to nije on, da on ne komunicira uopće putem facebooka, niti ima otvoren profil. Unatoč svemu okrivljena na raspravi i dalje u obrani tvrdi da je ona komunicirala upravo s oštećenim koji se skrivao iza raznih lažnih profila, no upitana da da primjer komunikacije po kojoj je takvo što mogla shvatiti, daje činjenice o sebi i svojoj djeci koje nisu tajna i koje sasvim sigurno zna veliki krug ljudi (npr., koliko djece ima, koje su djeca dobi, gdje je okrivljena i što radila). Nadalje, okrivljena prvotno pri prvom ispitivanju iskazuje da je oštećeni s njom odbijao fizički odnos jer je sramežljiv i boji se intime, da bi na raspravi navela da je oštećeni s njoj komunicirao putem facebooka kako bi joj se osvetio jer je pogrešno smatrao da je mail iz veljače 2015. godine pisala i distribuirala ona. Iz svega izloženog, po ocjeni ovog suda je jasno da je obrana okrivljene u ovom djelu u kojem se nastoji ekskulpirati, neživotna, nelogična i potpuno neuvjerljiva zbog čega ju kao takvu ovaj sud ne prihvaća.

Nasuprot navedenom, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu oštećenog I.J. i to stoga što oštećeni dosljedno i suglasno iskazujući o događajima više puta istovjetno opisuje što se i kako događalo, te vrlo logično i životno objašnjava zbog čega se policiji za pomoć obratio tek u listopadu 2015. godine. Potpuno je životno i shvatljivo da oštećeni, dok se ponašanje okrivljene tiče samo njega, trpi i strpljivo pokušava pokazati okrivljenoj da je očito neke stvari krivo shvatila ili možda namjerno pogrešno protumačila, no kada okrivljena u cijelu priču uključuje druge osobe, koje s njom i oštećenim, osim poslovno, nemaju nikakve druge veze, te kada njeno ponašanje dovodi u pitanje kako oštećenikovu tako i egzistenciju zaposlenika njegove firme, da se obraća policiji, kako bi ovakvo ponašanje okrivljene, koje više sam ne može spriječiti, zaustavio. Nadalje, iskaz svjedoka J. u cijelosti je potkrijepljen iskazima svih ostalih saslušanih svjedoka, a pogotovo iskazom svjedoka B.K. koji je sa cijelom situacijom od početka bio upoznat, te iskazom svjedoka G.K. i Ž.M.

Iskaze svjedoka G.K. B.K., i Ž.M. koji su imali posrednih – iz kazivanja oštećenog, i neposrednih – osobnih saznanja o meritornim činjenicama, sud je prihvatio kao istinite i vjerodostojne jer je iz načina kazivanja svjedoka jasno da su iskazivali sukladno vlastitoj percepciji, bez ikakvih dogovaranja bilo međusobno, bilo s oštećenim, time da nitko od njih nema nikakvog interesa iskazivati drugačije no istinito. Naime, svjedoci K. i M. više ni nisu zaposlenici L.t., dok nadalje prema navodu samog oštećenog okrivljena ga od prijave, dakle od kraja 2015. godine, nije kontaktirala.

Jednako se odnosi na iskaze svjedoka I.Ž., K.D. i N.Đ., koje saznanja o događajima o kojima je ovdje meritorno raspravljano ni nisu imale, osim u dijelu dobivanja zadnje e-mail poruke, koja je upućena djelatnicima i poslovnim partnerima L.t. d.o.o. O navedenom svjedokinje su iskazivale jasno i okolnosno a iz životnosti njihovih iskaza jasno je da iskazi nisu dogovarani ni usklađivani već da su svjedokinje o događajima iskazivale onako kako su ih percipirale.

Sud je, kao istinitu, prihvatio pisanu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka, budući ista ničime nije dovedena u sumnju. Također ni stranke nisu imale primjedbi na pročitanu dokumentaciju.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život okrivljene, njene osobne i imovinske prilike, te ponašanje nakon počinjenog djela i odnos prema oštećenom.

Tako je sud uzeo, kao olakotnu, u obzir činjenicu da je okrivljena osoba u dobi od 47 godina koja, prema izvodu iz kaznene evidencije, do sada nikada nije kazneno osuđivana, koja se uredno držala pred sudom, dok je nadalje okrivljena redovno zaposlena te je majka dvoje maloljetne djece.

Otegotnih okolnosti sud u osobi okrivljene nije našao.

Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uz izložene olakotne okolnosti uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za kazneno djelo za koje je okrivljena oglašena krivom (za kazneno djelo iz članka 140 stavak 1 KZ/11 propisana je kazna zatvora do jedne godine) kao i okolnosti samog djela, odnosno posljedice istog po poslovni i osobni život oštećenog, o kojima je on životno i detaljno iskazivao. Cijeneći sve izložene činjenice bitne za odluku o primjerenoj kazni, sud je okrivljenu za kazneno djelo iz članka 140 stavak 1 KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Smatrajući, uz uvažavanje načela individualizacije kazne, da za postizanje specijalne svrhe kažnjavanja kod okrivljene nije potrebno izvršiti kaznu zatvora na koju je osuđena, već da će i uvjetna osuda dostajati za ispunjenje svoje kako specijalne, tako i generalne svrhe, sud je okrivljenoj izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine, istovremeno izričući okrivljenoj sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenog I.J., u trajanju od 5 (pet) godina. Okrivljenoj je izrečena sigurnosna mjera iz članka 73 KZ/11, jer ovaj sud nalazi da je pridržavanje iste potrebno i nužno kako bi se kod okrivljene otklonila opasnost da prema oštećenom ponovno počini kakvo kazneno djelo, naime okrivljena u obrani i dalje sa sigurnošću tvrdi da se njoj putem društvene mreže javljao upravo oštećenik, i to unatoč činjenici što je više svjedoka potvrdilo navode oštećenika da nema, ne zna i ne zanima ga komuniciranje putem društvenih mreža, te unatoč sadržaju samih poruka u kojima joj osoba koju ona uporno naziva I. jasno govori da to nije I., iz čega je pak jasno da okrivljena nije u potpunosti shvatila značenje svojih postupaka i njihovu štetnost, protupravnost i pogibeljnost, pa ovaj sud nalazi da joj je potrebno izreći ovu sigurnosnu mjeru u odnosu na oštećenika I.J. i to u maksimalnom trajanju od 5 godina.

Nadalje, a u odnosu na odluku o uvjetovanju kazne, kod okrivljene je utvrđeno više olakotnih okolnosti, pa vodeći računa prvenstveno o spomenutoj činjenici da se radi o osobi od 47 godina koja do sada nikada nije kazneno osuđivana, ovaj sud nalazi kako će se svrha kažnjavanja kod nje u potpunosti postići izrečenom uvjetnom osudom, uz pridržavanje sigurnosne mjere, dakle bez neposrednog izvršenja kazne zatvora na koju je osuđena. Ranije izložene okolnosti na strani okrivljene, sud je imao u vidu i prilikom određivanja roka provjeravanja u trajanju od dvije godine, smatrajući da će upravo ovakva kazna dodatno utjecati na okrivljenu da shvati štetnost i pogibeljnost svog protupravnog postupanja, dok će ostvariti i svoju generalnu svrhu, odnosno utjecati će na druge da ne čine kaznena djela.

Okrivljena je upozorena da će, za slučaj da počini koje kazneno djelo u roku provjeravanja, ili se ne pridržava izrečene joj sigurnosne mjere, izrečena joj uvjetna osuda biti opozvana, a kazna zatvora na koju je osuđena, izvršena.

Na temelju članka 54 KZ/11 određeno je da se okrivljenoj u kaznu zatvora, a za slučaj opoziva uvjetne osude, ima uračunati vrijeme lišenja slobode kako je to specificirano u izreci ove presude.

Nadalje, odlučujući o dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka, sud je uzeo u obzir okolnost da je okrivljena redovno zaposlena, ali i da je majka dvoje djece koje je dužna uzdržavati, no s druge strane imajući u vidu odredbu članka 148 stavak 1 ZKP/08 prema kojoj sud ne može okrivljenika kojeg je oglasio krivim, osloboditi obveze plaćanja troškova postupka, sud je okrivljenoj naložio plaćanje paušalne svote u minimalnom iznosu od 500,00 kuna, te dužnost naknade troška oštećenika u vidu naknade i nagrade njegova opunomoćenika, od kojeg troška okrivljena ne može biti oslobođena.

U Zagrebu, 16. prosinca 2016. godine

Zapisničar:

Sudac:

Mirna Pratengrazer

Iva Gradiški Lovreček

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud, kao sud II stupnja.

DNA

l. ODO Zagreb na broj K-DO-3269/15.

2. Oštećeni I.J., Z.

3. Punomoćnik oštećenika odvj. P.P.-pretinac

4. Okrivljena K.L., D.

5. Branitelj okrivljene odvjetnik D.U. – pretinac

6. U spis

Kancel:

-presuda osuđujuća-nepravomoćna, 3

-vidi upisnik "K"

-kalendar do povrata dostavnica