Gzp-95/2007-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 95/07-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja S. A. i D. A., obojica iz O., koje zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagatelja od 21. veljače 2007., dana 18. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Crikvenici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom (raniji poslovni broj P-79/97) u roku od 6 mjeseci, računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se predlagateljima primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i to:

1. S. A. u iznosu od 9.500,00 kn (devettisućapetsto kuna),

2. D. A. u iznosu od 9.500,00 kn (devettisućapetsto kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su dana 21. veljače 2007. podnijeli Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07 - dalje: ZS), zbog dugotrajnosti postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Crikvenici posl. br. P-79/97, a koji se predmet u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio u žalbenom stadiju postupka pred Županijskim sudom u Rijeci (posl. br. Gž- 1743/04).

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osnovu navoda iz zahtjeva predlagatelja, zatim pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-79/97, kao i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 8. svibnja 2007. utvrdio slijedeće činjenice koje su odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

- tužba u spisu posl. br. P-79/97 podnijeta je pred Općinskim sudom u Crikvenici dana 4. veljače 1997. radi naknade štete;

- dana 12. veljače 1997. sud je odredio ročište za dan 3. ožujka 1997. godine, s tim da je 27. veljače 1997. tuženik dostavio pisani odgovor na tužbu, ujedno tražeći polaganje osiguranja za parnične troškove (aktorska kaucija);

- na prvom ročištu za glavnu raspravu dana 3. ožujka 1997. punomoćnik tužitelja zatražio je od suda rok za preciznije očitovanje na pisani odgovor na tužbu;

- dana 1. travnja 1997. sud je pisanim putem zatražio podatke od PU O., s tim da su zatraženi podaci pristigli u spis 28. travnja 1997.;

- dana 15. svibnja 1997. tužitelji su dostavili domovnice, nakon čega je tuženik pisanim podneskom povukao prijedlog za polaganje osiguranja za parnične troškove, te predložio izvođenje dokaza;

- podneskom od 24. travnja 1998. tužitelji su požurivali zakazivanje ročišta, a podneskom od 14. svibnja 1998. odgovorili su na tuženikov podnesak;

- podneskom od 16. srpnja 1998. tužitelji su ponovno požurivali zakazivanje ročišta;

- ročište je zakazano za dan 21. listopada 1998., a tuženik je podneskom od 16. rujna 1998. predložio da se treće osobe obavijeste o parnici radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača, a taj podnesak je otpremljen punomoćniku tužitelja uz poziv za ročište. Dostava je vraćena kao neuredna, za punomoćnika tužitelja uz napomenu „otputovao“, a za tužitelje uz napomenu „odselili“;

- punomoćnik tužitelja je podnescima od 15. i 21. listopada 1998. opetovano požurivao zakazivanje ročišta;

- ročište od 21. listopada je odgođeno zbog neiskazane dostave poziva za punomoćnika tužitelja, a iduće ročište je zakazano za dan 14. prosinca 1998., time da će se putem PU O. provjeriti adresa stanovanja tužitelja, što je i učinjeno dopisom od 2. studenoga 1998, nakon čega je sud izviješten da je terenskom provjerom ustanovljeno da se tužitelji nalaze u SRJ, u N. S. na nepoznatoj adresi;

- na ročištu 14. prosinca 1998. saslušan je svjedok M. V., iduće ročište zakazano je za 5. veljače 1999. a na isto su pozvani tužitelji radi saslušanja u svojstvu stranaka, te treće osobe radi eventualnog miješanja u parnicu;

- dostava poziva za tužitelje vraćena je s napomenom „odselili“, a za treću osobu Ž. L. uz napomenu „otputovao“, nakon čega je ponovljena dostava poziva za saslušanje tužitelja opet vraćena uz istu napomenu;

- ročište od 5. veljače 1999. odgođeno je na neodređeno vrijeme zbog neuredne dostave za tužitelje, kao i zbog nepristupa uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, koji je telefaxom izvijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na raspravu;

- dana 8. veljače 1999. tužitelji su dostavili podnesak s prilogom na mađarskom jeziku, uz tvrdnju drugotužitelja da mu se kćer S. nalazi na klinici u B. gdje očekuje transplantaciju bubrega, nakon čega je sud zakazao ročište za 19. travnja 1999.;

- podneskom od 14. travnja 1999. tužitelji su zamolili odgodu ročišta zbog nemogućnosti pristupa „zbog općepoznatih prilika“;

- ročište od 19. travnja 1999. odgođeno je za dan 24. svibnja 1999. zbog nepristupanja tužitelja (ponovno neuredna dostava), njihova uredno pozvanog punomoćnika te tuženika;

- podneskom od 21. svibnja 1999. tužitelji su ponovno zamolili odgodu ročišta ističući da zbog općepoznatih okolnosti jer se nalaze u SRJ ne mogu pristupiti na ročište;

- ročište od 21. svibnja 1999. je odgođeno, a spis je kalendiran 30 dana;

- rješenjem od 29. lipnja 1999. sud je naložio punomoćniku tužitelja da izvijesti sud o tome kada tužitelji mogu pristupiti sudu, koji je potom izvijestio sud da bi tužitelji mogli pristupiti na sud u mjesecu rujnu iste godine, a ujedno je dostavio medicinsku dokumentaciju kojom se opravdava izostanak prvotužitelja s ročišta u vremenu od 13. 4. -23. 4. 1999.;

- na ročište 20. rujna 1999. pristupili su tužitelji uz punomoćnika, no isto je odgođeno zbog nepristupanja uredno pozvanog tuženika za 19. studenoga 1999;

- dopisom od 12. listopada 1999. sud je pozvao treće osobe da se izjasne o miješanju u parnicu, a ocjenjujući da Ž. L. izbjegava primitak sudskih pismena, taj dopis je uputio Policijskoj postaji C. s molbom da ga uruče imenovanom;

- na ročištu 19. studenoga 1999. izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, usvojen je prijedlog punom. tužitelja za izvođenjem daljnjih dokaza i to saslušanjem svjedoka, te je naloženo tužiteljima da u spis dostave pisani dokaz na kojeg su se pozvali još u tužbi;

- dopisom Policijske postaje C. sud je izviješten o neurednoj dostavi za svjedoka Ž. L.;

- dopisom od 25. siječnja 2000. sud je naložio punomoćniku tužitelja da dostavi dokaz - kupoprodajni ugovor od 23. siječnja 1984., nakon čega su tužitelji podneskom od 3. veljače 2000. predložili da se izvrši uvid u spis posl. br. P-495/88 u kojem se nalazi odnosni dokaz;

- na ročište 4. travnja 2000. nisu pristupili svjedoci Š. i L., tužitelji su ponovno predložili saslušanje tih svjedoka, te je novo ročište određeno za dan 22. svibnja 2000;

- na ročište 22. svibnja nisu pristupile pozvane stranke niti svjedok Š., premda uredno pozvani, s tim da tužitelji do tog ročišta nisu dostavili zatraženi podatak o adresi svjedoka Ž. L., a ujedno je konstatirao da je punomoćnik tužitelja obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište zbog bolesti, te je iduće ročište zakazano za dan 30. lipnja 2000.;

- na ročištu 30. lipnja 2000. saslušan je svjedok Ž. Š., a punomoćniku tužitelja je dodijeljen rok od 15 dana radi dostave daljnjih dokaznih prijedloga;

- dopisom od 7. kolovoza 2000. punomoćnik tužitelja je ponovno pozvan da udovolji raspravnom rješenju;

- podneskom od 13. kolovoza 2000. punomoćnik tužitelja je udovoljio traženju suda, nakon čega je sud rješenjem od 17. kolovoza 2000. odredio provođenje očevida uz sudjelovanje građevinskog vještaka, s tim da je 19. rujna 2000. punomoćnik tužitelja dostavio dokaz o uplaćenom predujmu za očevid i vještačenje;

- podneskom od 27. rujna 2000. tužitelji su predložili određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine;

- očevid na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka određen je za dan 21. prosinca 2000.;

- podneskom od 18. prosinca 2000. tužitelji su predložili odgodu očevida zbog toga što na očevid nije pozvan J. B., jedan od vlasnika predmetne nekretnine koji ima ključeve iste;

- rješenjem od 8. veljače 2001. sud je odredio predloženu privremenu mjeru;

- zakazani očevid za dan 1. listopada 2001. po prijedlogu punomoćnika tužitelja odgođen je za 10. listopada 2001.;

- dana 6. listopada 2001. tuženik je zatražio izuzeće suca A. P., koji zahtjev je odbijen rješenjem predsjednika suda od 10. listopada 2001.;

- očevid na licu mjesta održan je 10. listopada 2001., građevinski vještak dostavio je nalaz i mišljenje 26. listopada 2001., nakon čega je određeno ročište za 22. ožujka 2002., no isto je odgođeno zbog bolesti suca;

- ročište određeno za 14. lipnja 2002. odgođeno je zbog spriječenosti raspravnog suca, novo je određeno za 11. rujna 2002. godine, no isto je odgođeno po prijedlogu tuženika za 6. prosinca 2002., koje je također odgođeno zbog spriječenosti raspravnog suca;

- novo ročište određeno je za 4. travnja 2003. godine, a punomoćnik tužitelja je podneskom od 1. travnja 2003. predložio da se isto održi u njegovoj nenazočnosti, odnosno da se u protivnom odgodi;

- dana 4. travnja 2003. nastupilo je mirovanje postupka zbog izostanka s ročišta uredno pozvanih stranaka;

- punomoćnik tužitelja je 7. srpnja 2003. predložio nastavak postupka, nakon čega je sud zakazao ročište za 7. studenoga 2003., međutim, zbog službene spriječenosti suca isto je odgođeno za 30. siječnja 2004.;

- podneskom od 28. siječnja 2004. tužitelji su precizirali tužbu i tužbeni zahtjev;

- dana 30. siječnja 2004. zaključena je glavna rasprava, donesena presuda (kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen a djelomično odbijen) je objavljena 16. veljače 2004., a pisani otpravak presude otpremljen je strankama 23. veljače 2004.;

- dana 27. veljače 2004. tužitelji su izjavili žalbu protiv odluke o troškovima postupka, a tuženik je izjavio žalbu protiv presude 8. ožujka 2004.;

- na ročištu 2. travnja 2004. sud je donio rješenje o oslobođenju tuženika od plaćanja sudskih pristojbi, koje je otpremio strankama 6. travnja 2004.;

- spis je povodom izjavljenih žalbi dostavljen drugostupanjskom sudu 17. svibnja 2004.;

- punomoćnik tužitelja je u dva navrata podnescima od 15. 1. i 16. veljače. 2007. požurivao donošenje drugostupanjske odluke;

- rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1743/04 od 18. travnja 2007. ukinuta je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda i predmet otpremljen 4. svibnja 2007. Općinskom sudu u Crikvenici.

Pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u ovom slučaju ne teče od dana podnošenja tužbe 4. veljače 1997. već od dana 6. studenoga 1997. kao dana nakon što je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02) i traje do

čni postupak još nije donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 18. rujna 2007. (jer parni završen), tako da se radi o mjerodavnom razdoblju u trajanju od 9 godina, 10 mjeseci i 12 dana.

Na osnovi izloženih okolnosti valja zaključiti da nadležni sudovi, a što se posebno odnosi na prvostupanjski sud, nisu postupali učinkovito i suglasno načelu ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave (čl. 10. st. 1. i čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), jer se predmetni parnični postupak oduljio na razdoblje duže od 9 godina, u kojem predmet još nije dovršen (presuda prvostupanjskog suda je ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje), od čega je žalbeni stadij postupka potrajao skoro tri godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je ovakvim vođenjem i poglavito duljinom trajanja predmetnog sudskog postupka (preko 9 godina) predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01).

Prema ocjeni ovog suda ne radi se o osobito složenom predmetu (zahtjev za naknadu štete), što bi eventualno opravdavalo duljinu trajanja predmetnog postupka, a s druge pak strane postoji znatan doprinos predlagatelja (tužitelja u parničnom postupku) budući da sve dokazne prijedloge nisu naveli već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP), jer su propustili obavijestiti sud o promjeni svoje adrese (čl. 145. st. 1. ZPP) i jer su nepristupanjem na ročište 4. travnja 2003. uzrokovali mirovanje postupka (čl. 216. st. 1. ZPP), a što je u velikoj mjeri utjecalo na trajanje postupka.

Visinu primjerene naknade (9.500,00 kn svakom predlagatelju), Vrhovni sud je utvrdio imajući na umu izložene okolnosti, a vodeći pritom računa i o značaju predmetnog postupka za predlagatelje, kao i o ukupnim gospodarskim prilikama u Republici Hrvatskoj.

Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo je prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je ujedno nadležnom sudu određeno u najkraćem mogućem roku donijeti odluku u navedenom predmetu.

U Zagrebu, 18. rujna 2007.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1. Predlagateljima po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz Z.,

2. Protustranci po DORH-u, Građansko-upravni odjel, Zagreb

3. Općinskom sudu u Crikvenici na spis posl. br. P-79/97