Rev-2653/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2653/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. H. i II-tužitelja M. H., obojica iz H., S., koje zastupa punomoćnica B. S., odvjetnica u D., protiv tuženika M. J. iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u D., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž.1672/09 od 2. svibnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.1152/06. od 12. svibnja 2009., u sjednici održanoj 18. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž.1672/09 od 2. svibnja 2012. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž.1672/09 od 2. svibnja 2012. preinačio je presudu Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.1152/06. od 12. svibnja 2009. te je odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji I. H. i M. H. suvlasnici za 558/906 dijela i to svaki na jednake dijelove a tuženik M. J. pok. M. za 348/906 dijela, na čest. zem. 177 zk. ul. 386 k.o. H., pa je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na gore označenoj nekretnini označenom suvlasničkom dijelu, a sve na temelju ove presude.“

Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 10.088,13 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da Vrhovni sud RH odbaci reviziju kao nedopuštenu, a podredno da odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11- dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11– dalje: ZIDZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st.1. ZPP (a takav je i ovaj slučaj jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 10.000,00 kuna), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji: da su u reviziji određeno naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi (obrazloženi) razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

Revizija koja ne ispunjava navedene kriterije je nedopuštena.

U ovom slučaju u reviziji nije naznačeno ni jedno materijalnopravno pitanje koje se odnosi na određeni propis ili drugi izvor prava.

Tužitelji su iznijeli razloge zbog kojih drže da je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka te u čemu vide pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ovakvu reviziju Vrhovni sud RH bi uzeo u razmatranje da je protiv pravomoćne presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava niti sam istraživati razloge važnosti - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da umjesto stranaka formulira pitanja i razloge važnosti i time povrijedi načelo nepristranosti sudaca u parničnom postupku.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st.1. ZPP, a revizija tužitelja nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji tužitelja koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP.

Zagreb, 18. listopada 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.