Rev-2792/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2792/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Miroslave Vekić, Gordane Matasić- Špoljarić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku F. M. iz Z., protiv tuženika P. G. iz Z., zastupanog po punomoćnicima N. D. i N. Š., odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenog 1998. godine broj Gž- 5749/97 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. studenog 1995. godine broj P-7403/93, u sjednici održanoj dana 19. kolovoza 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužitelju protuvrijednost u kunama od 42.140,00 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate počev od presuđenja pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 6.170,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda osim u dijelu koji se odnosi na kamate, a u tom dijelu je prvostupanjska presuda rješenjem ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Tuženik smatra da tužitelj nije mogao biti stranka u ovome postupku i u tome nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka. U reviziji navodi da su njegove obveze nastale s Poduzećem A., a ne s tužiteljem kao fizičkom osobom. Ističe da u postupku nije utvrđivana visina tužbenog zahtjeva prema otpremnicama, čime da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, a time zapravo upire u pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kog razloga revizija se ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje ZPP).

Suprotno navodima revizije tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na sporazumu potpisanom po tužitelju kao fizičkoj osobi, a ne za Poduzeće A. i po tuženiku dana 27. ožujka 1993. godine, kojim sporazumom se tuženik obvezao isplatiti tužitelju (a ne Poduzeću A.) 42.140,00 DEM, najkasnije do 12. travnja 1993. godine, što je tuženik i priznao u odgovoru na tužbu na ročištu od 12. listopada 1994. godine i nakon tog ročišta više nije dolazio na raspravu iako je uredno bio pozivan.

Tuženik visinu tužbenog zahtjeva nije ni osporio, pa je sud u dokaznom postupku uvidom u sporazum stranaka od 27. ožujka 1993. godine pravilno utvrdio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

Prema tome, u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koji se poziva referent, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP, revizija tuženika je odbijena kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.