Gž x-1280/2011-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžx-1280/11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. L. d.o.o. iz Z., zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. – L. – B. – T. u Z., ..., protiv tuženika HNK H. š.d.d. iz S., ..., zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku u S., ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj I P-121/05 od 27. travnja 2011. ispravljene rješenjem istog suda broj IP-121/05 od 6. svibnja 2011., u sjednici vijeća održanoj dana 5. listopada 2011.

p r e s u d i o j e :

Odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-121/05 od 27. travnja 2011., ispravljena rješenjem istog suda broj I P-121/05 od 6. svibnja 2011., u dijelu kojim je prihvaćen tuženi zahtjev.

Obrazloženje

Pobijanom je prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 231.089,25 kuna sa zateznim kamatama od 29. travnja 2003. do isplate, dok je tužbeni zahtjev za više traženi iznos stope zatezne kamate (za tri postotna poena) odbijen (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.796,74 kuna (točka II. izreke).

Protiv dijela ove presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žalbu podnosi tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika predloživši istu odbiti.

Žalba je neosnovana.

Predmet je postupka regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 231.089,25 kuna u smislu odredbe članka 208. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO/05).

Tuženik u žalbi opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ali bez osnove jer pobijana presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenima koji su jasni i nisu proturječni, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da su u postupku počinjene ni druge bitne povrede na koje kao žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku između stranaka nisu bile sporne činjenice da su stranke priredile nagradnu igru pod nazivom H. T. prigodom održavanja ... utakmice H. – C. dana 13. travnja 1997., da je za tu utakmicu tuženik tiskao blokove ulaznica koji se sastojao iz talona (dio koji ostaje u bloku) i kupona (dio koji dobiva gledatelj), da je u poluvremenu utakmice izvučen talon s brojem 05654 – ulaznica za utakmicu H. – C., te su dvije osobe i to G. D. i I. M. bili posjednici talona – ulaznice dobitnog broja, a nagrada – osobni automobil marke Fiat tip Brava 1.4 S, godina proizvodnje 1997. predana je I. M.

Također nije sporno da je G. D. podnio tužbu protiv stranaka u ovom postupku i da su pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj IP-922/97 od 8. listopada 1998. tužitelj i tuženik (kao tuženici u tom postupku) obvezani solidarno predati G. D. (kao tužitelju u tom postupku) u posjed i isključivo raspolaganje osobni automobil marke Fiat tip Brava 1.4 S, godina proizvodnje 1997., s tim što su obvezani u slučaju nemogućnosti ispunjenja te obveze, isplatiti G. D. iznos od 82.456,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 13. travnja 1997. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 4.480,00 kuna. Nije sporno ni da je tužitelj dana 29. travnja 2003. na temelju rješenja o ovrsi isplatio G.

D. iznos od 231.089,25 kuna.

Utvrđeno je također da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Sporazuma o zajedničkoj promidžbenoj akciji od 10. ožujka 1997., prema kojemu je obveza tužitelja bila pripremiti Pravila nagradne igre koju će stranke organizirati prigodom ... utakmice H. – C. dana 13. travnja 1997. Na temelju ovog Sporazuma tužitelj je 17. ožujka 1997. donio Pravila nagradne igre H. T. u čijem je članku 5. stavku 1. izrijekom određeno kako je obveza tuženika za navedenu utakmicu tiskati blokove ulaznica koji će se sastojati od talona (dio koji ostaje u bloku) i kupona (dio koji dobiva gledatelj), na način da na talonu i kuponu bude tiskan broj ulaznice, dok je člankom 6. određeno da će se izvlačenje nagrade obaviti u poluvremenu utakmice, na način da osoba koja izvlači nagradu slučajnim odabirom izvuče jedan talon i objavi taj broj putem javnog razglasa.

Sud je prvog stupnja na temelju navedenog zaključio, u smislu Sporazuma stranka, da je tuženik bio dužan organizirati tiskanje ulaznica za predmetnu ... utakmicu na način da osigura da ne postoje dvije ulaznice s istim serijskim brojem neovisno o njihovoj boji jer su to upravo predviđala Pravila nagradne igre H. T. objavljena u dnevnom listu S. D. te kao takva obvezujuća za sve sudionike nagradne igre, pa i za tuženika.

Ovako utvrđeno činjenično stanje i pravni zaključak suda prvog stupnja žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju, te ih kao pravilne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer su rezultat valjane ocjene u postupku izvedenih dokaza koju je sud prvog stupnja dao imajući na umu svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te dajući za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

Nije u pravu tuženik kada opetovano u žalbi ukazuje na važnost boje na ulaznicama, zbog toga što je jedini kriterij prema prihvaćenim Pravilima nagradne igre za dobivanje nagrade bio previđen serijski broj na ulaznici, a ne boja ulaznice, kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja.

Također nisu osnovani žalbeni navodi prema kojima je svaka ulaznica bila potpuno individualizirana i različita jedna od druge zbog toga što je individualizacija prema Pravilima nagradne igre podrazumijevala različitost u serijskom broju ulaznice, a tuženik je tiskao dvije ulaznice s istim serijskim brojem. Sve druge okolnosti, uključujući i boju ulaznice, prema Sporazumu stranaka, nisu bile odlučne za individualizaciju ulaznica.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev. Naime, u smislu odredbe članka 142. stavka 2. i 3. ZOO/91 uvjeti ugovora objavljeni na uobičajeni način obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času sklapanja ugovora. Kako su uvjete ugovora (Sporazuma) danom objave prihvatili svi sudionici na način da su prihvatili sva prava i obveze iz njih (članak 10. Pravila nagradne igre H. T. to ti uvjeti vezuju sve sudionike ove nagradne igre. Iz opisanog ponašanja tuženika proizlazi da je tuženik tiskao ulaznice za predmetnu ... utakmicu na način da nije osigurao da ne postoje dvije ulaznice s istim serijskim brojem, pa je tuženik prekršio odredbu članka 142. stavka 3. ZOO/91 jer nije postupio u skladu s uvjetima (Pravilima) koja je prihvatio zajedno s ostalim sudionicima nagradne igre.

Upravo je zbog toga pravilan zaključak suda prvog stupnja prema kojem postoji isključiva krivnja tuženika za nastalu štetu koju je tužitelj nadoknadio zbog toga što su prilikom izvlačenja nagradne igre izvučena dva talona ulaznice s istim serijskim brojem čime je G. D. kao imatelju kupona ulaznice s dobitnim serijskim brojem kojem nije izručena obećana nagrada, nastala šteta koju mu je naknadio tužitelj.

Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 208. ZOO/91 prihvatio tužbeni zahtjev. Naime, spomenutom je zakonskom odredbom propisano da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega (stavak 1.), a koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja (stavak 2.), te ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, svakom pripada jednak dio, osim ako pravičnost zahtjeva da se u konkretnom slučaju drugačije odluči (stavak 3.).

Kako je za štetu nastalu G. D. isključivo kriv upravo tuženik, a kako je tu štetu oštećeniku platio tužitelj, to je sukladno odredbi članka 208. stavka 2. ZOO/91 tuženik u obvezi platiti tužitelju ono što je on platio za njega. U takvim je okolnostima sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio isplaćeni iznos. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe o kamati i to članak 277. stavak 1. ZOO/91 kada je prihvatio zahtjev za zateznu kamatu od 29. travnja 2003. do 31. prosinca 2007., a odredbu članka 29. stavka 2. ZOO/05 od 1. siječnja 2008. do isplate.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je sud prvog stupnja pravilno istu utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i jer je pravilno obračunao parnični trošak vodeći računa posebno o primjeni odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a i potrebnosti svake pojedine radnje u postupku.

Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu, 5. listopada 2011.

Predsjednica vijeća:

Amara Trgo