Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-518/2014-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal allowing appellate court to consider facts from suspended traffic violation proceedings.

Case Number Rev-x-518/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment that partially increased damages awarded in a tort case. The plaintiff argued that the appellate court improperly considered statements made during a suspended traffic violation proceeding, which had been terminated by a final decision. The court ruled that under Article 373.a of the Civil Procedure Act, the appellate court was authorized to consider facts from the suspended administrative proceeding because the first-instance court had drawn an incorrect conclusion based on them, and the appeal was rejected for failing to address legal errors.

Legislator headnote

AI generated

Art. 373.a ZPP; Art. 385. st. 1. ZPP; Art. 393. ZPP: The appellate court may consider facts from a suspended administrative proceeding when the first-instance court reached an erroneous conclusion based on them, provided the appeal does not allege a failure to establish the factual situation.

Keywords

AI generated
suspended administrative proceeding appellate court authority tort liability damages civil procedure appeal factual findings review

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 518/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika K. O. iz Z., i T.-J. O. iz Z., koje zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-667/10-2 od 24. rujna 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3877/01-71 od 3. srpnja 2009., u sjednici održanoj 2. srpnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizije tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., …, da isplati tužitelju D. P. iz Z., …, iznos od 58.485,00 kn (pedesetosamtisućačetiristoosamdesetpetkuna) sa zateznim kamatama tekućim od 03. srpnja 2009. g. kao dana donošenja presude do isplate po stopi od 14% godišnje te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.304,37 kn sa zateznim kamatama od 03. srpnja 2009. g. do isplate po stopi od 14% godišnje, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 13.000,00 kn sa zateznim kamatama od 03. srpnja 2009. g. do isplate, zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete od 49.800,00 kn od 19. lipnja 2009. g. kao dana zaključenja glavne rasprave do 02. srpnja 2009. g. te zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 7.603,63 kn, odbija se kao neosnovan.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja D. P. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3877/01-71 od 3. srpnja 2009. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (stavak II izreke).

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika C. o. d.d. i umješača na strani tuženika K. O. i T. J. O. i potvrđuje navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 29.424,50 kn, te zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 10.360,40 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I izreke).

III Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 29.424,50 kn do iznosa od 58.485,00 kn, tj. za iznos od 29.424,50 kn, te kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška preko iznosa od 10.360,40 kn do iznosa od 12.304,37 kn, tj. za iznos od 1.943,97 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I izreke) i u tome se dijelu sudi:

Odbija s zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 29.425,50 kn, te zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.943,97 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Nalaže se tužitelju D. P. nadoknaditi umješačima K. O. i T. J. O. parnični trošak u iznosu od 10.814,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 3. srpnja 2009. godine do isplate, po stopi od 14% godišnje, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju D. P. nadoknaditi umješačima K. O. i T. J. O. trošak žalbenog postupka u iznosu od 768,75 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbenog postupka.“

Protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji je tuženik naveo da reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pitanja je li drugostupanjski sud bio ovlašten koristiti dokaze iz prekršajnog postupka koji je protiv tužitelja pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu obustavljen. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijama i u granicama razloga određeno navedenih u revizijama tuženih u ovom postupku. S obzirom da iz spisa proizlazi da je revizijom pobijanu presudu drugostupanjski sud donio pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP u ovoj pravnoj stvari dopušteno je podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP. Stoga je tužiteljeva revizija ispitivana i povodom te revizije ovaj sud je odlučivao kao o redovnoj reviziji unatoč tome što je tužitelj u reviziji naveo da podnosi izvanrednu reviziju.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se je dogodila u Z. 7. siječnja 2001. kada se je tužitelj upravljajući osobnim vozilom reg. oznake … uključivao sa parkirališta ispred privatne klinike „H.“ u desnu prometnu traku ulice … pa je na njegovo vozilo naletjelo vozilo reg. oznake …, osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja, kojim je upravljao T.-J. O. pod utjecajem alkohola od 2,15 kg krećući se nedopuštenom brzinom.

Na temelju činjeničnog utvrđenja da je tužitelj prije uključivanja u promet na ulicu s prvenstvom prolaska zaustavio svoje vozilo pred prometnim znakom obveznog zaustavljanja i u času uključivanja na kolnik … ceste nije mogao uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika koje mu je bilo izvan dometa vidljivosti, da je osiguranik tuženika upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 2,15 g/kg, koja odgovara pijanom stanju, zbog čega su mu vozačke sposobnosti bile smanjene, brzinom gotovo dvostruko većom od dopuštene, a da do štetnog događaja ne bi došlo da se pri poduzetoj reakciji kočenja osiguranik tuženika kretao brzinom do 86 km/sat jer bi tada zaustavio vozilo do mjesta sudara, prvostupanjski sud je ocijenio da je do predmetni štetni događaj uzrokovan isključivom krivnjom osiguranika tuženika u smislu odredbe čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju odredbe čl. 200. st. 1. ZOO tužitelju dosudio iznos od 58.485,00 kuna po osnovi nematerijalne štete zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju.

Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP jer nije prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj kritične zgode, prije uključivanja u promet na ulicu s prvenstvom prolaza, zaustavio svoje vozilo pred prometnim znakom obveznom zaustavljanja. To stoga što je drugostupanjski sud na temelju ovlaštenja propisanog odredbom čl. 373.a ZPP ocijenio da je tako dati iskaz tužitelja iz parničnog postupka u suprotnosti sa sadržajem iskaza koji je tužitelj dao tijekom prekršajnog postupka, a iz kojeg iskaza ne proizlazi da je tužitelj vozilo zaustavio ispred raskrižja, poštujući prometni znak „obavezno zaustavljanje“, nego da je provjerio stanje na kolniku … ceste, na crti preglednosti. Stoga je drugostupanjski sud utvrdio da tužitelj kritične zgode nije poštivao prometni znak obaveznog zaustavljanja i time postupio protivno odredbi čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 69/96 – dalje: ZSPC), a da je vozač osiguranika tuženika koji je upravljao svojim vozilom brzinom od 94 km/h, zbog čega prema ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju postoji krivnja sudionika prometne nezgode u smislu odredbe čl. 178. st. 2. ZOO u omjeru od 50% na svakoj strani.

Revident je u uvodu revizije naveo da reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Međutim, iz sadržaja tužiteljeve revizije proizlazi da je reviziju podnio zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 12. st. 3. ZPP i čl. čl. 373.a ZPP. Tužitelj u reviziji navodi da smatra kako drugostupanjski sud nije bio ovlašten kod odlučivanja povodom žalbe tuženika podnesene protiv drugostupanjske presude koristiti dokaze iz prekršajnog postupka vođenog protiv tužitelja, a koji je obustavljen pravomoćnim rješenjem donesenim u prekršajnom postupku. Poziva se na odredbu čl. 12. st. 3. ZPP i tvrdi da je zaključak drugostupanjskog suda u suprotnosti s tom odredbom zbog čega smatra da se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije mogao pozivati na provedene dokaze iz prekršajnog postupka niti na počinjeni prekršaj jer tužitelj u prekršajnom postupku nije pravomoćnim rješenjem suda proglašen krivim za prekršaj iz čl. 32. st. 4. ZSPC, zbog čega treba smatrati da nije niti počinio taj prekršaj. Nadalje, tužitelj dijelom navoda iznesenih u reviziji drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda.

Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda tužitelj u reviziji neosnovano (opisno) ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 12. st. 3. ZPP i čl. 373.a ZPP.

Iz sadržaja odredbe čl. 12. st. 3. ZPP proizlazi da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je:

„Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 11. ZPP.“

Neosnovano tužitelj smatra da drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije smio uzeti u obzir iskaz tužitelja dan tijekom prekršajnog postupka vođenog protiv tužitelja, koji je obustavljen pravomoćnim rješenjem.

Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP parnični sud nije vezan rješenjem nadležnog suda za prekršaje u pogledu krivnje za počinjeno djelo koje predstavlja prekršaj, a drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke nije niti pozvao na rješenje prekršajnog suda donesenog u postupku koji je vođen protiv tužitelja i štetnika povodom predmetnog štetnog događaja, niti nije naveo da bi tužitelj počinio prekršaj iz čl. 32. st. 4. ZSPC.

Prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud je pravilno postupio kada je na temelju ovlaštenja propisanih citiranom odredbom čl. 373.a ZPP kod odlučivanja o žalbi tuženika uzeo u obzir činjenice koje proizlaze iz iskaza tužitelja, a te su činjenice bile utvrđivane tijekom tog prekršajnog postupka koji je vodio Prekršajni sud u Zagrebu. Pritom treba istaknuti da je prvostupanjski sud na glavnoj raspravi održanoj 19. lipnja 2009. izvršio uvid u spis Prekršajnog suda u Zagrebu broj 221-6681-01 (zapisnik od 19. lipnja 2009.) i da je taj spis priklopljen ovom parničnom spisu. Budući da se radi o činjenici koja je odlučna za odlučivanje o odgovornosti za štetu u ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je prigodom odlučivanja o žalbi na temelju citirane odredbe čl. 373.a ZPP st. 2. ZPP bio ovlašten uzeti u obzir i činjenice utvrđene tijekom vođenja prekršajnog postupka o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

U odnosu na tužiteljeve navode kojima iznosi činjenice, procjenjuje provedene dokaze (posebno vještački nalaz prometnog vještaka) i iznosi drukčije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda treba reći da ti navodi tužitelja predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom revizijskom postupku jer reviziju nije dopušteno izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP). Zbog navedenog ovaj revizijski sud tužiteljeve činjenične prigovore nije niti mogao uzeti u razmatranje.

S obzirom da tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj je sud ocijenio da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 2. srpnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.