Rev-423/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 423/09-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. F. iz K., II. tužitelja M. G. , III. tužiteljice M. G. , IV. tužitelja T. G., V. tužitelja mlljt. M. G. i VI. tužiteljice mlljt. J. G., oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici M. G. , svi iz K., koje zastupa punomoćnica G. K. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. o. d.d., S., Podružnica Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p., Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-434/08-2 od 29. listopada 2008., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-957/03-33 od 31. siječnja 2008., dana 17. veljače 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-434/08-2 od 29. listopada 2008. potvrđeno je rješenje Općinskog suda Velikoj Gorici poslovni broj P-957/03- 33 od 31. siječnja 2008. kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 220.281,65 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 31. siječnja 2008. do isplate.

Protiv rješenja drugostupanjskog suda tuženik je podnio reviziju, ne navodeći određeno po kojoj osnovi podnosi reviziju, već da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukine pobijano rješenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 29. listopada 2008., dakle nakon što je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 - dalje: ZID ZPP-a/08, koji je na snagu stupio 1. listopada 2008.), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP-a/08, te odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a).

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP-a revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 282. ZPP-a).

Dakle, da bi bila dopuštena revizija protiv rješenja potrebno je da su kumulativno ispunjena dva uvjeta i to prvi da se radi o rješenju drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen i drugi da bi bila dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude.

Pobijanim rješenjem potvrđeno je rješenje prvostupanjskog suda kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 220.281,65 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 31. siječnja 2008. do isplate, pa navedeno predstavlja rješenje kojim se postupak pravomoćno završava te je time ispunjena prva pretpostavka.

Prema odredbi članka 382. st.1. t.1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP-a.

Odredbom članka 37. st. 2. ZPP-a propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Konkretno, kada je riječ o zahtjevu više tužitelja za ispunjenje novčane djeljive obveze, vrijednost predmeta spora, radi ocjene dopuštenosti revizije, utvrđuje se prema vrijednosti zahtjeva svakog od tužitelja u odnosu na svakog tuženika.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je naknada troška parničnog postupka u iznosu 220.281,65 kn s pripadajućom zateznom kamatom koju šest tužitelja potražuju od jednog tuženika. Slijedom navedenog iznos tražbine 220.281,65 kn treba podijeliti sa šest tužitelja, tako da tražbina svakog od tužitelja iznosi 36.713,60 kn i ne prelazi vrijednosni limit (100.000,00 kn) za dopuštenost redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Sukladno izloženom podnijeta revizija po vrijednosnom kriteriju nije dopuštena.

Nadalje, niti se radi sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska odluka donesena niti je mogla biti donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP-a, jer je prvostupanjska odluka donesena 31. siječnja 2008.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu,

time da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: da je u reviziji određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, a o rješenju kojeg pitanja da ovisi odluka u toj pravnoj stvari, a koje pravno pitanje da je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

U podnesenoj reviziji pravno pitanje zbog kojeg se ona podnosi nije određeno naznačeno, zbog čega se ne može ni ocijeniti je li odluka u sporu ovisi o rješenju tog pitanja, a zbog čega se ne može ni zaključiti je li bi rješenje tog pitanja bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga podnesena revizija ne ispunjava osnovne zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije.

Slijedom navedenog reviziju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. ZPP-a.

Zagreb, 17. veljače 2015.

Sutkinja

Marina Paulić, v.r.