Rev-214/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 214/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. b. Z. d.d. Z., zastupana po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz Z., protiv tuženika F. K. iz S.-B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-208/04

od 7. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli br. P-468/03 od 19. prosinca 2003., u sjednici održanoj 13. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 5,658.589,84 kn zajedno sa zateznim kamatama. Ujedno je odlučeno da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 255.804,00 kn. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukidanje pobijane presude te preinaku na način da se odbije tužbeni zahtjev.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 5,658.589,84 kn na koji glasi vlastita mjenica koju je izdao tuženik.

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP). Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Iako reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident u reviziji određeno ne navodi u čemu bi se ogledala bitna povreda. Kako je, pak, rečeno revizijski sud po službenoj dužnosti ne pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka već na one za koje stranka navodi određene razloge (čl. 392. a ZPP-a).

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik izdao vlastitu mjenicu kojom se obvezao isplatiti tuženoj iznos,

- da utuženi iznos nije platio.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev (čl. 109. do 111. Zakona o mjenici - “Narodne novine”, broj 74/94.).

Navodima revizije pobija se utvrđeno činjenično stanje u svezi s visinom dužnog iznosa tj. da je riječ o bjanko mjenici koja nije popunjena u skladu sa osnovnim postupcima.

Revizijom se ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. ZPP- a).

Napominje se da je tuženik i u žalbi ukazivao na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, ali je pravilno drugostupanjski sud taj prigovor otklonio jer se u žalbi ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Dakle, kako je naprijed rečeno s obzirom na utvrđenu činjenicu da je tuženik tužitelju dao vlastitu mjenicu kojom se obvezao isplatiti utuženi iznos pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. lipnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.