Legislator Case Law & Legislation
Pž-7170/2012-3 AI generated

Pž-7170/2012-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Case Number Pž-7170/2012-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Lidiji Tomljenović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. Š. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica L. L., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu A. S. i L. L. iz S. B., protiv ovršenika Z.-T. d.o.o. za trgovinu i usluge, P., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 16.126,65 kn, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1290/12 od 3. rujna 2012., 26. studenog 2012.

Legislator headnote

AI generated

Pž-7170/2012-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske: Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, ovršenikova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje o ovrsi.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

82. Pž-7170/12-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Lidiji Tomljenović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. Š. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica L. L., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu A. S. i L. L. iz S. B., protiv ovršenika Z.-T. d.o.o. za trgovinu i usluge, P., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 16.126,65 kn, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1290/12 od 3. rujna 2012., 26. studenog 2012.

r i j e š i o j e

Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1290/12 od 3. rujna 2012.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi naznačenim u izreci Trgovački sud u Osijeku (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) je na temelju ovršne isprave odredio ovrhu na novčanim tražbinama ovršenika po računima kod banaka.

Protiv navedenog rješenja ovršenik je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj osporava visinu ovrhovoditeljeve tražbine odnosno glavnice i obračunatih kamata.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; u daljnjem tekstu: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz čl. 46. st. 1. t. 1., 3. i 5. te na okolnost da je u slučaju iz čl. 46. st. 1. t. 6. ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. ovog Zakona, na bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, na ovrhovoditeljev prijedlog, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude poslovni broj Povrv-382/12 od 20. lipnja 2012. kojom je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. S. iz Z. poslovni broj Ovrv-1149/11 od 2. siječnja 2012., donio pobijano rješenje o ovrsi.

Odredbom članka 46. st. 1. t. 1. - 11. OZ-a propisano je zbog kojih razloga ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave dok ovršenikovi žalbeni navodi ne predstavljaju ni jedan od navedenih.

Potpunosti radi, ističe da je svrha ovršnog postupka prisilno ostvarenje naloga za ispunjenje građanskopravne obveze izrečene u parničnom postupku, dok je svrha parničnog postupka odlučivanje o sadržaju pravnih odnosa između stranaka. S tim u vezi, upravo je u parničnom postupku iz kojeg potječe isprava na temelju koje je ovrhovoditelj predložio odrediti ovrhu, utvrđeno postojanje ovrhovoditeljeve tražbine protiv ovršenika.

S druge strane, u odnosu na žalbene navode kojima ovršenik osporava visinu tražbine koja je utvrđena ovršnom ispravom ističe se da je visinu predmetne tražbine utvrdio prvostupanjski sud u ovršnoj ispravi te da navedeni žalbeni navodi nisu relevantni u smislu razloga koje Ovršni zakon propisuje u pogledu osporavanja (visine) tražbine u ovršnom postupku. U pogledu tražbine s osnove zateznih kamata ističe se da je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu predložio odrediti njihovo prisilno ostvarenje odnosno prvostupanjski sud donio pobijano rješenje o ovrsi sukladno opsegu i vremenu ispunjenja obveze naznačene u ovršnoj ispravi.

Napominje se da se navodi koje je ovršenik iznio u žalbi protiv pobijanog rješenja o ovrsi mogu iznositi u žalbi protiv same ovršne isprave.

Stoga, ovršenik nije žalbenim navodima doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a, ovršenikova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje o ovrsi.

U Zagrebu 26. studenog 2012.

SUDAC

LIDIJA TOMLJENOVIĆ, v.r.