II Kž-516/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 516/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Katice Jelić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. J. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. u svezi čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 27. srpnja 1999. godine, br. Kv 155/99 (K 17/99) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba okr. M.J., preinačuje se pobijano rješenje i ukida pritvor protiv okrivljenika.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. M.J. temeljem zakonskog osnova iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP, nakon podignute optužnice kojom ga se tereti zbog učina kaznenog djela pokušaja silovanja iz čl. 188. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svojoj braniteljici N.N., odvjetnici iz Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i okrivljenik pusti na slobodu.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj da iz postojećih podataka u spisu ne proizlaze okolnosti potrebne kvalitete temeljem kojih bi se moglo zaključiti da će okrivljenik na slobodi dovršiti pokušano kazneno djelo silovanja na štetu A.F.

II Kž 516/1999-3

Naime, iako oštećenica u svom iskazu, doista, navodi da ju je okrivljenik već ranije jednom prilikom seksualno napastvovao, treba reći da se radi o događaju od prije godinu dana, a ona taj slučaj nije prijavila nego je nesmetano nastavila živjeti s okrivljenikom u neposrednom susjedstvu. Kada oštećenica, osim toga, izričito navodi da se ne boji da bi okrivljenik mogao dovršiti započeto kazneno djelo iz razloga jer joj se odmah nakon događaja ispričao i izrazio žaljenje, a sam okrivljenik u svojoj obrani priznaje učin djela i kaje se zbog toga navodeći da oštećenicu "poštuje kao rođenu majku", tada se ipak ne radi o tako ozbiljnim okolnostima koje bi ukazivale na opasnost od ponavljanja djela.

Pri tome, relevanta je i okolnost da optuženik nije iskazao upornost pri izvršenju djela jer je odustao čim je oštećenica izjavila da se ne osjeća dobro, a osim toga joj je i pokušao pomoći donoseći čašu vode sa šećerom.

Zbog izloženog, a cijeneći da okrivljenik do sada uopće nije dolazio u sukob sa zakonom, ovaj je Vrhovni sud, nasuprot sudu prvog stupnja, uvjerenja da zadržavanje okrivljenika u pritvora s osnova iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP nije neophodno, te da će i dosadašnji boravak okrivljenika u pritvoru na njega u potrebnoj mjeri utjecati da se okani takovog i sličnog ponašanja.

S obzirom da je ovom odlukom ukinut pritvor protiv okrivljenika, prigovori žalbe vezani uz nepravilnost dostave poziva za sjednicu vijeća sukladno čl. 105. st. 1. ZKP, više nisu relevantni.

Slijedom izloženog, dakle, navodi žalbe okrivljenika su osnovani, pa ga je trebalo pustiti na slobodu kako je to učinjeno u izreci ovog rješenja, sukladno čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 19. kolovoz 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Milan Gudelj, v.r.