Rev-1244/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., koga zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik u S., protiv tuženika P. S., koga zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješaća na strani tuženika P. d.d. S., radi utvrđenja, predaje i isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. ožujka 2002. godine, br. Gž 1669/98, kojom je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 1998. godine, br. P 1506/97, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1244/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje ZPP), jer predsjednik drugostupanjskog vijeća nije sudjelovao u donošenju prvostupanjske presude, pa nije trebao biti izuzet primjenom odredbe čl. 71. toč. 5. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1244/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., koga zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik u S., protiv tuženika P. S., koga zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješaća na strani tuženika P. d.d. S., radi utvrđenja, predaje i isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. ožujka 2002. godine, br. Gž 1669/98, kojom je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 22. travnja 1998. godine, br. P 1506/97, u sjednici održanoj dana 21. studenog 2002. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Splitu od 8. ožujka 2002. godine, br. Gž 1669/98, u dijelu, kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 633.636,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. rujna 1991. godine do isplate i u odluci o parničnom trošku te predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje po ukinutom dijelu.
U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao spram tuženika pravo na dodjelu stana u S., stambeno naselje P., objekt ..., ulaz ...., kat ...., površine 77,05 m ili drugog odgovarajućeg dvoiposobnog stana na području bivše Općine Split, na kojem bi tužitelj stekao stanarsko pravo te pravo otkupa sukladno Zakonu o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pa je slijedom ovakvoga utvrđenja tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe prenijeti u vlasništvo tužitelja stan u S., stambeno naselje P., objekt ..., ulaz ..., kat ...., površine 77,05 m ili drugog odgovarajućeg dvoiposobnog stana na području bivše Općine S. ili u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 633.736,25 kn skupa sa zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 1991.g. pa do isplate, a koji iznos odgovara prometnoj cijeni odgovarajućeg stana za tužitelj.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 62.952,00 kn."
Presudom i rješenjem suda drugog stupnja je presuđeno i riješeno:
"Preinačuje se pobijana presuda i odbija zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženika obveže na predaju u vlasništvo tužitelju stana u S., stambeno naselje P., objekt ..., ulaz ..., kat ..., površine 77,05 m ili drugog odgovarajućeg dvoiposobnog stana na području bivše općine S. ili na isplatu iznosa od 633.736,25 kn sa zateznim kamatama od 25. rujna 1991. godine do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
r i j e š i o j e:
Ukida se pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo na dodjelu stana u S., P., objekt ..., ulaz ..., ... kat, površine 77,05 m[2] ili drugog odgovarajućeg stana na području bivše općine S. i tužba u tom dijelu ODBACUJE."
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se istu presudu preinači u smislu navoda revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje ZPP), jer predsjednik drugostupanjskog vijeća nije sudjelovao u donošenju prvostupanjske presude, pa nije trebao biti izuzet primjenom odredbe čl. 71. toč. 5. ZPP.
Presudom i rješenjem ovoga suda od 26. ožujka 1997. godine broj Rev-2542/1994 bila je odbijena revizija tužitelja u odnosu na poništenje kao nezakonite odluke tuženika o dodjeli stana radniku M.E., a ukinuta u dijelu, kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva, kojim je tražio da mu je tuženik dužan dodijeliti na korištenje drugi odgovarajući dvoiposobni stan na kojem će tužitelj steći stanarsko pravo i u odluci o parničnom trošku.
U nastavku postupka tužitelj je izmijenio tužbeni zahtjev kako se vidi iz stanja u spisu i izreke prvostupanjske presude (str. lista 73A spisa).
Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je Odlukom tuženika od 31. srpnja 1989. godine broj 5/89 dodijeljen tužitelju stan u S., naselje P., objekt ..., ulaz ..., kat ..., površine 77,05 m[2] , da tuženik u odnosu na tužitelja nije realizirao svoju odluku budući da objekt u kojem je tužitelju trebao biti dodijeljen stan nije izgrađen.
S obzirom na navedeno utvrđenje, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu suda drugog stupnja, da tužitelj nije stekao stanarsko pravo na stanu koji mu je dodijeljen po Odluci tuženika od 31. srpnja 1989. godine, jer se stanarsko pravo sukladno odredbi čl. 44. i 59. st. 1. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92, 7/93, 14/94 i 19/95) stjecalo useljenjem u stan, kao i da tuženik nije obvezan da tužitelju preda dodijeljeni mu stan u vlasništvo ili drugi odgovarajući stan u vlasništvo s obzirom da tužitelj nije stekao vlasničko pravo na stanu koji mu je dodijeljen odlukom tuženika.
Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno prvo kada je tužitelja odbio s dijelom tužbenog zahtjeva za predaju u vlasništvo dodijeljenog stana ili drugog odgovarajućeg stana, te kada je odbacio deklaratorni dio tužbe primjenom odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP iz razloga, jer tužitelj nema pravni interes za ovu vrstu tužbe kada je dospio njegov zahtjev za činidbu (kondemnatorni zahtjev), kojeg je tužitelj postavio u ovoj parnici, a to je na predaju dodijeljenog mu stana ili drugog odgovarajućeg stana ili za isplatu.
Iz navedenih razloga odbijena je revizija kao neosnovana u odnosu na pobijano drugostupanjsko rješenje i dio drugostupanjske presude, kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom na predaju stana citiranog u Odluci tuženika ili drugog odgovarajućeg dvoiposobnog stana na području bivše Općine S.
Međutim, sud drugog stupnja za razliku od suda prvog stupnja, koji je prihvatio dio tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 633.736,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. rujna 1991. godine do isplate, odbio je tužitelja s navedenim tužbenim zahtjevom iz razloga, da se radi o objektivnoj nemogućnosti ispunjenja obveze od strane tuženika za koju tuženik ne odgovara. Naime, sud drugog stupnja pravilno zaključuje, da se navedenim zahtjevom traži naknada štete u smislu odredbe čl. 185. Zakona o obveznim odnosima, ali da na tuženiku nema krivnje za utuženu naknadu štete budući da je došlo do objektivne nemogućnosti ispunjenja činidbe, koja je nezamjenjiva.
Nasuprot navodima drugostupanjskog suda u obrazloženju svoje odluke, da na tuženika nema odgovornosti za naknadu štete, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo, da ova odgovornost postoji, jer je tuženik izbjegavao ispuniti svoju obvezu, tj. nije ispunio ono na što se u svojoj Odluci obvezao, a što je godinama izbjegavao. Stoga se osnovano navodi u reviziji, da drugostupanjski sud za svoju ocjenu o neodgovornosti tuženika za spornu štetu nije imao podloge u činjeničnom stanju utvrđenom u presudi suda prvog stupnja.
Time je sud drugog stupnja izmijenio činjenično stanje utvrđeno u presudi suda prvog stupnja i učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 373. toč. 4. ZPP.
Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti presudu suda drugog stupnja u dijelu, kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od 25. rujna 1991. godine do isplate i predmet vratit sudu drugog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.
U nastavku postupka drugostupanjski će sud otkloniti nedostatke koji su doveli do naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a potom će ponovno odlučiti o ukinutom dijelu drugostupanjske presude.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja (čl. 393. i čl. 394. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 21. studenog 2002. godine
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ivo Grbin, v.r.