II Kž-29/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 29/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2019. broj Kov-Iz-1/19. (Kov-1/19), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. protiv okrivljenog I. M. ukinut je istražni zatvor te je odlučeno da će se okrivljenik odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II. izreke rješenja okrivljenom I. M. je na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08. određena primjena mjera opreza zabrane približavanja oštećenoj M. G., s prebivalištem na adresi u B., na razdaljinu manju od 300 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenom M. G., te udaljenja iz doma na adresi B., ... Pod točkom III. izreke određeno je da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza one biti zamijenjene istražnim zatvorom.

II Kž 29/2019-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da se protiv okrivljenog I. M. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je okrivljeniku i branitelju okrivljenika, odvjetniku N. D.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv okrivljenog I. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primijenjenim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08.

Pravilnost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima niti ne ističe neke nove okolnosti, već samo traži novu ocjenu utvrđenih okolnosti, smatrajući kako je isključivo mjerom istražnog zatvora moguće prevenirati iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

Naime, na strani okrivljenog I. M. doista postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi počiniti novo, isto ili istovrsno kazneno djelo. Te okolnosti proizlaze iz načina počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kao i obiteljskih prilika okrivljenika (oštećenica je šogorica okrivljenika, oboje su osobe s duševnim smetnjama, pri čemu u zajedničkom kućanstvu žive oštećenica, okrivljenik, njegova supruga i njihovo maloljetno dijete, majka oštećenice i njene sestre).

Unatoč postojanju opasnosti da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo, i ovaj sud, a protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, ocjenjuje da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza, odnosno zabranom približavanja oštećenoj M. G. na udaljenost manju od 300 metara, zabranom uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s tom oštećenicom, te udaljenjem iz doma s adrese prebivališta, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno vrednovao činjenicu da okrivljenik do sada nije dolazio u sukob sa zakonom. Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije (list 122. spisa predmeta) vidljivo je da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba. Povezujući navedeno s činjenicom da se protiv okrivljenika ne vodi nijedan drugi kazneni postupak (osim ovog), pravilna je ocjena suda prvog stupnja kako i primijenjene mjere opreza predstavljaju dovoljnu garanciju otklanjanja iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

Imajući pritom na umu da se prema podacima u spisu predmeta (izvješće Policijske postaje Z. na listu 243. spisa), koji su, doduše, zaprimljeni nakon ukidanja istražnog zatvora, okrivljenik pridržava primijenjenih mu mjera opreza, a vodeći računa i o brojnosti naloženih mu mjera opreza, žalbeni prigovori kako je okrivljenik i ranije napuštao adresu prebivališta i odlazio roditeljima te se vraćao, nisu od odlučnog značaja. Naime, posve je prirodno da je okrivljenik posjećivao svoje roditelje, kao što je notorno da se vraćao na adresu prebivališta, gdje žive njegova supruga i njihovo maloljetno dijete, tako da ta okolnost ne ukazuje da će okrivljenik kršiti mjere opreza koje su mu određene pobijanim rješenjem.

II Kž 29/2019-4

Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti prigovorom žalitelja da sud nije provjerio prihvaćaju li roditelji okrivljenika na adresi njihova prebivališta. Naime, u spis predmeta je naknadno priložena javnobilježnički ovjerena izjava okrivljenikove majke (list 230. spisa) iz koje proizlazi njena suglasnost da okrivljenik živi u kući svojih roditelja u Z., a na istoj adresi je okrivljenik uredno zaprimio žalbu državnog odvjetnika uloženu na pobijano rješenje, pa se citirano inzistiranje žalitelja, uz sve ostale utvrđene okolnosti, sada pokazuje nepotrebnim.

Osim toga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je i dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru u ukupnom trajanju nešto duljem od dva mjeseca imao preventivno djelovanje na okrivljenika te da će utjecati na njegovu svijest da shvati ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi i da se prilikom boravka na slobodi ne upušta u ponašanja koja nisu u skladu s pravnim poretkom.

Pritom treba uzeti u obzir i okolnost da je okrivljenom I. M. dano upozorenje da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mu mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.

Ujedno se napominje žalitelju da je odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08. propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim prigovorima žalitelja kojima dodatno upire na način počinjenja i obilježja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Žarko Dundović, v.r.