Rev-2951/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Ž. C. i A. C. iz V. G., te B. C., protiv tuženika M. C. iz O., zastupanog po punomoćniku Z. M., odv. iz V., radi utvrđenja i brisanja zemljišno-knjižnog upisa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 20. VI 1990. br. Gž-1109/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 2.3.1990.godine br. P- 357/89-17, u sjednici održanoj dana 10. travnja 1991.godine
Legislator headnote
AI generatedRev-2951/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prije svega valja ukazati, na u reviziji izneseno osporavanje činjeničnog stanja,da se u reviziji ne može iznijeti kao razlog pogrešnost ili nepotpunost u utvrđenom činjeničnom stanju, a što je propisano odredbom čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2951/1990-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Ž. C. i A. C. iz V. G., te B. C., protiv tuženika M. C. iz O., zastupanog po punomoćniku Z. M., odv. iz V., radi utvrđenja i brisanja zemljišno-knjižnog upisa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 20. VI 1990. br. Gž-1109/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 2.3.1990.godine br. P- 357/89-17, u sjednici održanoj dana 10. travnja 1991.godine
p r e s u d i o j e :
I. Revizija se tuženika djelomično prihvaća, pa se preinačuju obje nižestepene presude u dijelu (točka I prvostepene presude) kojim je usvojen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti darovnog ugovora od 27.12.1967. godine,zaključenog između C. M. (J.) iz O. i C. M. iz O., tako da se taj tužbeni zahtjev odbija.
II. U ostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom prvostepenog suda usvojeni su tužbeni zahtjevi kako slijedi:
"I. Utvrduje se da je ništav ugovor o darovanju zaključen dana 27.12.1967. godine između C. M. (sin J.) iz O. i C. M. iz O., kojim je C. M. darovao C. M. 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 57 k.o. S. P. koji se sastoji od čestica br. 99,100/1, 100/2, 100/3, 101/1, 101/2, 101/3, 101/4, 744/1, 744/2, - z.k. tijelo A II i čestica br.898/1 i 898/2 u z.k. tijelu A I.
II. Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva na ime C. M. na nekretninama upisanim u z.k. ul. br. 57 k.o. S. P. izvršena na temelju darovnog ugovora bliže označenog u točci I ove presude.
III. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovu darovnog ugovora od 27.12.1967. godine zaključenog između C. M. iz O. i C. M. i uspostava zemljišno knjižnog stana u z.k. ul. br. 57 k.o. S. P. kako je bilo prije provedbe toga darovnog ugovora tako da se briše pravo samovlasništva na tim nekretninama u 1/2 dijela na ime C. M. sina M. iz G. M..
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima preda u suposjed nekretnine upisane u z.k. ul. br. 57. k.o. S. P. i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Presudom drugostepenog suda odbijena je žalba tuženika i potvrđena navedena prvostepena presuda.
Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju, zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, iako u reviziji osporava utvrđeno stanje, pa predlaže da se preinače obje nižestepene presude i odbije tužbeni zahtjev ili da se ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužiteljima i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.
Revizija je djelomično osnovana.
Prije svega valja ukazati, na u reviziji izneseno osporavanje činjeničnog stanja,da se u reviziji ne može iznijeti kao razlog pogrešnost ili nepotpunost u utvrđenom činjeničnom stanju, a što je propisano odredbom čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP).
Sve stranke u ovoj parnici su pravni slijednici pok. C. M., sina J.,iz O., s tim da su tužitelji djeca i žena sada pok. C. M.,sina navedenog C. M. J., a tuženik je brat C. M., odnosno sin C. M. J..
Tužitelji kao pravni slijednici po osnovi prava nasljedstva iza pok. C. M., sina M. postavljaju utužene zahtjeve prema tuženiku, jer da je tuženik zaključio ugovor o darovanju sa ocem C. M. u vrijeme i na način kada otac više nije bio niti suvlasnik predmetnih nekretnina i znajući da je suvlasnik u 1/2 dijela s upisom takva prava u zemljišnim knjigama njegov brat C. M., dok ocu M. pripada na istim nekretninama (upisano u z.k.knjigama) pravo doživotnog uživanja, iskoristivši pri tome situaciju da otac M. i sin M. imaju jednaka imena.
Tuženik je osporavao takve tužbene zahtjeve prigovorom da je otac M. bio suvlasnik nekretnina sa upisom takva prava u zemljišnim knjigama, a da je bio ovlašten raspolagati sa istima u vrijeme nastanka ugovora o darovanju od 27.12.1967.godine, a on da je bio u dobroj vjeri u stjecanju darovanog.
Prema, međutim, utvrđenjima sudova koja se temelje na svestrano provedenom postupku u izvođenju dokaza i njihove cjelokupne i pojedinačne ocjene, proizlaze važne činjenice za pravilnu odluku u ovom sporu.
Temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Ogulinu br. R2-12/64-2 od 27.1.1964. godine, a koji je postupak pokrenut na prijedlog oca M. C., brisano je zadružno svojstvo kućne zadruge C., tako da je zadružna imovina - nekretnine upisane u z.k.ul. br. 57. k.o. S. P. - upisana na njegove sinove: C. M., sina M. iz O. u 1/2 dijela i C. M., sina M. iz O., a za oca C. M. osnovano je pravo doživotnog uživanja na suvlasničkom (cijelom) dijelu nekretnina sina C.
M..
Na temelju tog i takvog pravomoćnog rješenja izvršen je upis u zemlj. knjigama suvlasničkog prava na C. M. (sina M.) sa adresom, O., u 1/2 dijela i C. M., O. u 1/2 dijela.
Prema takvu stanju stvari prednik tužitelja je, kako pravilno zaključuju sudovi, postao suvlasnikom u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 57, k.o. S. P., jer je postojala o tome odluka suda i izvršen upis njegova prava u zemljišnim knjigama, dok je otac M. C. imao samo pravo doživotnog uživanja, i to u odnosu na dio zemljišta, koje je pripalo predniku tužitelja.
U odnosu na zaključeni ugovor o darovanju od 27.12.1967. godine a koje je zaključenje uslijedilo nakon što je obustavljen vanparnični postupak diobe koju je upravo tuženi kao predlagatelj pokrenuo protiv svoga brata - prednika tužitelja, pravilno sudovi utvrđuju da takav pravni posao kojim je darodavac nevlasnik (otac) otuđio u svoje ime nekretnine drugog (su) vlasnika, ne proizvodi za suvlasnika čije se nekretnine otuđuju gubitak suvlasničkog prava.
Naime, sudovi utvrđuju, da je obzirom na to da su otac i sin jednakog imena - M., sa naznakom u zemljišnim knjigama za sina M. ista adresa prebivališta, propustom službenika zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Ogulinu ("neznanje ili aljkavost u z.k. sudu i zloupotrebe ili zbrci zbog jednakih imena oca i sina") izvršen prenos prava suvlasništva sa imena prednika tužitelja na tuženika temeljem navedenog ugovora i što je dalje odlučno, da je tuženik sa svim tim bio upoznat, dakle i nesavjestan u stjecanju tuđeg (su) vlasništva.
Sve ovo je potpuna i pravilna pravna ocjena sudova na temelju kojih slijedi utvrđenje da izvršeni prijenos 1/2 suvlasničkog dijela sa prednika tužitelja na tuženika nije pravno valjana uknjižba i stoga određeno brisanje takva upisa i uspostava u zemljišnoj knjizi onog stanja u odnosu na prednika tužitelja kakvo je bilo prije provedbe spornog darovnog ugovora u zemljišnim knjigama.
No, međutim, za ništavost samog darovnog ugovora - pravnog posla kojeg su zaključile treće osobe u odnosu na prednika tužitelja, a iz razloga što je darovanje učinila osoba koja nije vlasnik pa makar to daroprimac i znao, nisu zakonske pretpostavke za ništavost takvog pravnog posla, pa je valjalo u tom dijelu preinačiti obje nižestepene presude i odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti tog ugovora.
Taj ugovor obzirom da nisu određeno navedene činjenice, koje bi imale za posljedicu apsolutnu ništavost, pa dakle i razlog na koji se može svatko pozivati, što bi, dakle, dalo i tužiteljima aktivnu legitimaciju za utvrđenje ništavosti takvog ugovora ima i dalje pravni učinak među onim strankama koje su ga zaključile.
Valjalo je stoga u tom dijelu prihvatiti reviziju tužitelja, pa preinačiti obje nižestepene presude i odbiti taj tužbeni zahtjev jer su u tome obje nižestepene presude pogrešno primijenile materijalno pravo (odredba člana 395. st. l. ZPP), dok u ostalom dijelu a već iznesenim razlozima ukazano je na neosnovanost revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa je u tome revizija odbijena kao neosnovana (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 10. travnja 1991.godine
Predsjednik vijeća:
Mladen Žuvela, v.r.