Gžp-296/2015-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-296/15-1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras- Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao člana vijeća, postupajući u predmetu Županijskog suda u Rijeci, po rješenju predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-312/15-2 od 17. srpnja 2015., u pravnoj stvari tužitelja B. Ž. iz M., zastupanog po punomoćnicima N. S. i N. P., odvjetnicima u R., protiv tuženika 1. V. H. M. D., OIB: ..., 2. mlt. I. H. D., OIB: ... i 3. mlt. M. H. D., OIB: ..., svi iz P., tuženici 2. i 3. zastupani po zz tuženici i majci tuženoj 1., a ona po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z. radi prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljene po svakom punomoćniku i o osobnoj žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici 13 P-555/10, od 22. svibnja 2014., 26. studenog 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se žalbe tužitelja izjavljene po punomoćnicima i žalba, koju je osobno podnio tužitelj, kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Tuženicima se ne priznaje trošak odgovor na žalbe tužitelja.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od suda:

- utvrđenje da je tužitelj vlasnik čest. zem. 15950, Z.U. 3062, k.o. B., pa da u tuženici dužni trpjeti da se tužitelj u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici upiše kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem pravomoćne prvostupanjske presude (točka I/1);

-da tuženici tužitelju solidarno isplate iznos od 240.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH sa zakonskom kamatom od podnošenja tužbe do isplate (točka I/2);

- da tuženici solidarno isplate tužitelju iznos od 400.000,00 EUR-a sa kamatom od 26. kolovoza 2008. do isplate (točka I/3);

- da tuženici tužitelju naknade trošak postupka (točka I/4).

Pod točkom II. naloženo je tužitelj da tuženicima naknadi trošak postupka u iznosu od 757.239,31 kuna.

Žali se tužitelj pobijajući presudu iz razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13. i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu shodno navodima žalba, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalbe tužitelja nisu osnovane.

Tuženici su dali odgovor na žalbe tužitelja predlažući da sud iste odbije kao neosnovane.

Presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim utvrđenim odlučnim činjenicama, pa ju je moguće ispitati u smislu članka 365. stavka 2. ZPP.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenicama da je sa pok. B. D., (suprugom tuženice 1, a otac tuženih 2. i 3. sklopio usmeni ugovor o ortakluku, tako da je tužitelj u taj poslovni odnos unio nekretninu čest. zem. 15950, Z.U. 3062, k.o. B., na kojoj bi se izgradila zgrada sa 17 apartmana, za koju zgradu bi tužitelj zatražio sve potrebne suglasnosti i dozvole, te pripremio teren za građenje, a pok. B. D. bi financirao gradnju sve do uporabe, a tako da bi udjel bio po 50%, te da bi se ostvarena dobit dijelila po 50%.

Nakon što je prvostupanjski sud proveo sve dokaze (precizno navedene na str. 5, 6 i 7 prvostupanjske presude) predložene od stranaka, izvršio uvid u priložene dokaze, izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tužene 1., izveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka R. G., M. B., D. B., B. H., M. D., R. Š., S. Ž., M. P., G. V., G. M. i E. M., odbio je tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja, odnosno da bi prednik tuženika, sada pok. B. D., sa tužiteljem sklopio usmeni ugovor o ortakluku gradnje zgrade sa 17 apartmana na nekretnini prednika tuženih, a sada tuženih.

O svim žalbenim razlozima prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pravilno primjenjujući materijalno pravo, koje stajalište, u smislu članka 375. stavka 5. ZPP, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i uzima ih kao sastavni dio ove drugostupanjske odluke.

Posve je činjenično i pravno prozirna tvrdnja tužitelja da bi sa prednikom tuženika sklopio usmeni ugovor o ortakluku, kada o tom ugovoru nema nikakvih pisanih dokaza koji bi upućivali da je takav dogovor bio usmenom obliku, dok, s druge strane, kada je pok. B. D. dao tužitelju pozajmicu od 110.000,00 EUR-a, to je učinio uz ( pet) potvrda o isplati, što dokazuje da između tužitelja i prednika tuženih nisu bili takvi odnosi tolikog povjerenja da bi tako važan posao o ortakluku usmeno dogovorili.

Da je upitan tužbeni zahtjev tužitelja potvrđuje i činjenica da je tužitelj, nakon što je kupio predmetnu nekretninu, od kupnje odustao, te je nekretninu vratio R. G. (pregovore oko prodaje nekretnine vodili su unuci R. G., M. i D. B.), a ona(i) tužitelju vratila(i) isplaćenu cijenu od 120.000,00 EUR-a, da bi nakon toga istu nekretninu prodala predniku tuženika, te se prednik tuženika uknjižio kao vlasnik iste nekretnine, a tužbi tužitelj tvrdi da je u ortakluk unio predmetnu nekretninu koje nije vlasnik.

U odnosu na Potvrdu (list C10) i Punomoć (list 11), prema vještvu vještaka Z. B. potpis pok. B. D. je "vrlo vjerojatno" a da bi ta vjerojatnost bila potvrđena, potrebno je vještačiti izvornike, dok vještak M. K. u svom vještvu navodi da potpisi na istim dokumentima "vjerojatno

– nisu" pisani ruko, pok. B. D., a da bi se to sa sigurnošću utvrdilo, potrebno je vještačiti izvornike, koje tužitelj sudu nije dostavio.

Inače, tužitelj upravo Potvrdu i Punomoć drži kao temelj svog potraživanja.

Očito, da tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu, a niti u provedenom postupku, nije uspio postaviti sve potrebne kamenčiće svog činjeničnog i pravnog mozaika.

Dakle, činjenično stanje prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio, i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, pa navodima u žalbama tužitelja prvostupanjske presuda nije dovedena u sumnju.

I odluka o trošku postupka pravilno je donesena.

Stoga, kako tužitelj nije istakao razloge koji dovode u sumnju prvostupanjsku presudu, to je valjalo temeljem članka 368. stavka 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Tuženicima se ne priznaje trošak odgovora na žalbe tužitelja jer navodima u odgovoru na žalbe nije doprinio kod odlučivanja o žalbama tužitelja.

U Splitu 26. studenog 2015.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević