I Kž-70/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 70/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te Primorac Vladimira, Drakulić Milene, Pavišić dr Berislava i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv P.M. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 18. prosinca 1992. K 523/92, u sjednici održanoj 3. ožujka 1993.g., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske P.B.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba P.M., ukida se pobijano rješenje vojnoga suda i predmet upućuje tome sudu na ponovno odlučivanje.

Okrivljenik P.M. do završetka postupka smjestit će se u prostoriju Okružnog zatvora u Dubrovniku.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Vojni sud u Splitu izrekao je P.M. mjeru sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi a zbog kriv. djela iz čl. 35. st. 1. KZH opisano u prijedlogu vojnoga tužiteljstva u S. od 16. studenog 1992. Kt 1075/92.

Protiv toga rješenja branitelj P.M., odvjetnik K.A. . je žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnoga zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te obustavi krivični postupak na temelju odredaba Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela izvršena u ratu i oružanim sukobima protiv Republike Hrvatske.

Javni tužitelj Republike Hrvatske predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba branitelja je osnovana.

I Kž 70/93

Prema opisu djela u povodu kojega je podnijet prijedlog za izricanje predmetne mjere sigurnosti ono je uslijedilo 6. kolovoza 1992.g. dakle u razdoblju koje je obuhvaćeno ranije spomenutim Zakonom o oprostu. Dalje, prema istom opisu, djelo je učinjeno za vrijeme dok je P.M. bio pripadnik HV i to upravo na stražarskom mjestu na ratnom položaju, u okviru oružanih sukoba. S obzirom na to, sud prvoga stupnja nužno je morao imati u vidu potrebu ispitivanja ispunjenja uvjeta za primjenu Zakona o oprostu i u odnosu na događaj koji je predmetom postupka. Stoga se stajalište vojnoga suda o tome kako se u konkretnom slučaju Zakon o oprostu ne može primijeniti na počinitelja toga djela zato jer je on krivično djelo počinio u neuračunljivom stanju, za sada, bez daljnjega ispitivanja, ne može prihvatiti. Ako je tome i tako kako uzima sud prvoga stupnja da se počinitelju ne može izreći kazna, već samo mjera sigurnosti usmjerena čuvanju i liječenju, to još nipošto ne znači da je time isključena primjena Zakona o oprostu.

Naime, Zakon o oprostu svojim sadržajem uključuje kako aboliciju, tj. obustavu krivičnoga progona, tako i obustavu svih pravomoćno nedovršenih krivičnih postupaka u odnosu na predmete za krivična djela obuhvaćena razdobljem označenim u čl. 1. spomenutoga zakona. Među zakonskim uvjetima kako su netom označeni nije predviđen niti jedan drugi uvjet a posebice ne sposobnost počinitelja odnosnih djela za krivnju i kaznu. To vrijedi i u odnosu na predmetnim postupkom utvrđenu opasnost počinitelja za okolinu, te tim uvjetovanu nužnost njegova zadržavanja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.

Iz netom izloženih razloga, osnovano ističe branitelj počinitelja nužnost da se ponovno ispita opstojnost zakonskih pretpostavki za obustavu postupka prema počinitelju uz istovremeno hitno izvješćivanje odgovarajućih tijela socijalne skrbi i zdravstvenih organizacija o zbrinjavanju počinitelja u odgovarajuću ustanovu.

U skladu s izloženim, valjalo je uvažiti žalbu branitelja, te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje u odnosu na opstojnost ispunjenja pretpostavki za primjenu Zakona o oprostu.

Uslijed odluke o ukidanju pobijanoga rješenja valjalo je odlučiti i o daljnjem zadržavanju počinitelja u prostorijama u kojima se nalazi u tijeku postupka, sve do okončanja postupka odlučivanja o prijedlogu za izricanje mjere sigurnosti.

U smislu navedenoga odlučeno je o žalbi branitelja na temelju čl. 397. ZKP kao u izreci ovoga rješenja suda drugoga stupnja.

U Zagrebu, 3. ožujka 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Svedrović Marijan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

/Vladimir Vuletin/