Supreme Court dismisses appeal to reinstate bail release, ruling detention no longer necessary due to defendant's employment and residence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal by the military prosecutor against a first-instance court decision releasing the defendant on bail. The defendant had argued for continued detention, but the lower court found that his stable residence, employment, and promise to appear in court eliminated the need for coercive measures. The court upheld the release because the specific grounds for detention under the Criminal Procedure Act no longer existed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP; čl. 385. st. 3. ZKP: Detention is a last resort; if the accused has a fixed residence, employment, and demonstrates willingness to appear, bail may be granted as detention is no longer strictly necessary.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 516/1993-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Mikor Milivoja i Petranović Milana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.M. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 2. i 6. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi Vojnog državnog odvjetništva u Splitu podnijetoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 26. studenog 1993.g. K 561/93, u sjednici održanoj 6. prosinca 1993.g.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba vojnog državnog odvjetnika.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem vijeće suda prvog stupnja, uvaživši prijedlog optuženika, ukinulo je pritvor protiv opt. Š.M. u tijeku postupka po optužnici vojnog državnog odvjetništva zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 1. toč. 2. i 6. i dr. KZRH.
Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, ustvari, prema sadržaju žalbe da se rješenje preinači na način da se odbije prijedlog optuženika za ukidanje pritvora.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja ispravno je zaključio da u konkretnom slučaju više ne egzistiraju razlozi za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.
Naime, pritvor je krajnja mjera za osiguranje prisutnosti optuženika i uspješno vođenje krivičnog postupka, pa kraj činjenica da optuženik ima uredno prebivalište u mjestu Č., gdje živi sa svojom obitelji, da se u međuvremenu zaposlio, obećao da će se uredno odazivati sudskim pozivima (list 90/II spisa), te da je spisu priložena i njegova putovnica, očigledno je da se prisutnost optuženika može osigurati i na ovaj način, pa mjera pritvora očigledno više nije prijeko potrebna.
Slijedom izloženih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 6. prosinca 1993.g.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v.r.
Gudelj Milan, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
U zamjeni voditelja daktilobiroa:
/Štefica Klepac/